Osjećaj je bio nevjerojatan, jer Egipat je jedna od rijetkih destinacija koja radi svojih drevnih spomenika, mistične rijeke Nil, biblijskih pejzaža, autentične arapske arhitekture i mnogočega ostalog, izaziva uvijek iznova jake emocije, vlasnik agencije Magellan, koja nakon 12 godina ponovno organizira putovanje na sjever Afrike, piše za 24sata.
I bez obzira na to što smo znali da je Egipat izuzetno mirna i sigurna zemlja, medijska slika Egipta danas vuče više na neke problematične situacije, nego bezbrižna putovanja, te nas je zato izuzetno interesiralo da li se u zraku osjećaju nevolje, napetost, nesigurnost – ili onaj stari čarobni Egipat od prije 12 godina.
I uistinu nas je začudilo, a i povrijedilo, koliko je Egipat nepravedno tretiran u medijima. Kad smo spominjali prijateljima i znancima da idemo u Egipat, svi su nas čudno gledali, uvjereni da je zemlja prožeta nekakvim problemima, ratom, terorizmom,….. Ne da nema ni „p“ od problema – nego zemlja odiše izuzetnom vitalnošću, aktivnošću, posvuda nama dobro znani svakodnevni kreativni kaos arapskih zemalja. Ljudi veseli, nasmiješeni, raduju se strancima. I što nas je jako začudilo – izuzetno mnogo turista, posvuda se čuje njemački, engleski, francuski,…. A tek talijanski! Talijani na svakom koraku oko nas u Egiptu! Uistinu smo bili žalosni što je slika Egipta kod naših prijatelja i znanaca u Hrvatskoj toliko iskrivljena.
Prvi dan smo sletjeli u zračnu luku Kairo, i odmah se uputili u naš hotel da se smjestimo u sobe, te pohitali u centar Kaira da ga osjetimo. Sve je isto kao i prije, ako ne i ljepše. Ljudi i dalje izuzetno veseli, nasmiješeni, reklo bi se bezbrižni. Promet nezamislivo intenzivan, sukovi (tržnice) – kakve samo arapski gradovi mogu dati, obiluju intenzivnim bojama, mirisima, pogledima. Mujezini se oglašavaju s minareta džamija koje su na svakom koraku. Palače bogatih arapskih trgovaca iz 14. i 15.stoljeća ponosito stoje u kaosu starog grada Kaira, kao da pokazuju da se stare dame ne daju zubu vremena. Mirisi kave i shishe posvuda. I onda dolazimo na rub grada, tamo gdje počinje Sahara – uzdižu se one – drevne piramide – i dalje nestvaran pogled….. i čuvarica, drevna sfinga i dalje je tu, i čuva piramide kao vjerni pas čuvar – ta tisućljetna slika Egipta nikoga ne ostavlja ravnodušnim – sfinga i iza nje piramide, a iza piramida – Sahara.
No osim platoa Gize na kojem se nalaze najpoznatije piramide, otišli smo i u Dahšur te Sakariju, posjetiti manje znane, ali zato niti malo manje impresivne piramide. Na koncu, malo tko zna da ima čak stotinjak piramida u Egiptu. Uslijedio je posjet impresivnom egipatskom muzeju, jer nijedan posjet Egiptu ne može proći bez posjete blagu, a iznad svega maski, dječaka faraona – Tutankamuna.
Popili smo čaj u hotelu gdje je odsjela i velika spisateljica Agatha Christie, a pogled koji se pružao ispred nas na drevnu rijeku Nil, tipične brodice felucce, impresivnu Saharu – shvatili smo odakle inspiracija našoj omiljenoj spisateljici krimića.
U Asuanu smo se ukrcali na 4-dnevno krstarenje Nilom koje smo završili u Luksoru. Naš luksuzni riječni kruzer je sve te dane uspavano i lijeno plovio Nilom, usput posjećujući impresivne egipatske hramove Edfu, Kom Ombo, Esna, a završili smo u Luksoru.
Kako nazvati Luksor? Dali je u redu nazvati ga Disneylandom za odrasle avanturiste, moderne istraživače, zaljubljenike u povijest, avanturu i drevni Egipat? Šetajući se kroz impresivne pejzaže, posvuda su kao posijani veličanstveni hramovi.
Šetajući se kroz dolinu kraljeva, ulazeći u grobove velikih faraona, koji i dan danas imaju savršeno sačuvane grobnice, boje koje su tu preko 3000 godina, skoro se niti ne osjeti trag vremena – stvarno se čovjek može pustiti mašti, i zamisliti se u ulozi Indiana Jonesa, ili Lare Croft.
No nakon tjedan dana, trebalo je se vratiti kući. Iz Luksora smo letjeli preko Kaira, prema Istanbulu, te u Zagreb. I dok su nam koferi bili prepuni suvenira, jer kako se može vratiti iz Egipta bez alabasterskih kipova egipatskih faraona, kraljica, mačaka, te papirusa, parfema, pašmine, itd – u isto vrijeme nam je srce bilo prepuno dojmova.
I uistinu, ali uistinu se svatko od nas odmah poželio vratiti nazad u Egipat, a još se niti nismo vratili u svoj dom.
Zapravo, odluka je pala – ići ćemo ponovo u Egipat!