Također, jedan je od najpoznatijih primjera gradova koji su ukinuli zabranu plastičnih vrećica zbog pandemije koronavirusa. Gradske vlasti tako su zbog ugroze virusom COVID-19 zabranile donošenje u trgovine vlastitih vrećica, torbi, šalica i drugih spremnika koji mogu prenositi virus, posebno ako se ne peru dovoljno često.
„Jednokratna plastika kroz svoju je povijest korištenja spasila milijune života i spriječila cijeli niz zaraznih bolesti. Nakon izbijanja epidemije koronavirusa, mnogi gradovi koji su zabranili plastične vrećice, ukinuli su te zabrane, jer su im zdravlje i sigurnost ipak bili prioritet pred stvaranjem dojma ekološke osviještenosti.“ - pojašnjava dr. sc. Viktor Simončič, ugledni međunarodni stručnjak za okoliš.
Značaj plastike posebno je izražen u području medicine. Udruga Practice Greenhealth procjenjuje da je 25 posto bolničkog otpada plastika – jednokratna plastika je jeftina, izdržljiva, plastična pakiranja omogućavaju sterilne uvjete, a na kraju se lako odlažu. Također, još u istraživanju iz 2003. (Neely, Maley, and Taylor) ispostavilo se da su višekratni spremnici za zarazni otpad sadržavali mikrobe koji mogu izazvati ozbiljne infekcije kod pacijenata koji su im više podložni. Plastika se također može modificirati premazima koji su posebno otporni na mikrobe, prema Bridgette Budhlall (University of Massachusetts Lowell).
Prema različitim istraživanjima, uvođenjem jednokratnih plastičnih proizvoda u bolnicama su bolničke infekcije smanjene za 92 do 98 posto. Iako postoje alternativni prijedlozi i za, primjerice, plastičnu zaštitu sterilnih medicinskih instrumenata, takvi proizvodi i materijali morali bi se također sterilizirati kao i sami instrumenti, a pacijenti bi morali pristati na mogućnost da, radi uštede gotovo zanemarive količine plastike, istu dijele s pacijentima prije njih.
„Predlažem da se usvajanje Zakona o gospodarenju otpadom odgodi barem za naredne dvije godine, a jedan od razloga je taj što će poslije korone sve biti drugačije, pa i postupanje s otpadom. Nalazimo se u situaciji koja nije pogodna za isprobavanje kako bismo funkcionirali bez jednokratne ambalaže i lakih plastičnih vrećica za nošenje.“ – kazao je dr. sc. Simončič.
Simončič ističe da je posebno problematična zabrana lakih plastičnih vrećica za nošenje.
„Primjerice, takvom zabranom u Beogradu nije postignuto ništa, osim štete potrošačima i štete za okoliš, jer je nadomjestak vrećica iz papira i pamuka okolišno neusporedivo manje prihvatljiv. Ograničavanje potrošnje i/ili korištenja proizvoda te, prije svega, edukacija u ovom području, bio bi put prema boljim rezultatima.“ - dodaje Simončič, podsjećajući da je argument da su vrećice iz plastike odgovorne za mikroplastiku u morima pogrešan.
Neodgovornost prema otpadu, pa tako i iskorištenim plastičnim vrećicama, najveći je problem. No, on se ne bi trebao rješavati zabranom, isto kao što ne zabranjujemo automobilske gume, koje su odgovorne za gotovo polovicu mikroplastike u morima. Ako lake plastične vrećice odlažemo na prihvatljiv način, prednosti njihove proizvodnje i korištenja daleko nadmašuju one negativne strane.