Jedan je koordinirao slijetanje sa Mjeseca, drugi je svoje junake otjelovio među seoskom djecom, koji su završili kao junaci našeg odrastanja, treći je iz rodne Garešnice svojim jedinstvenim glasom pokorio svjetske pozornice, a četvrti je postao jedno od najprepoznatljivih lica domaće televizijske kulture. Dodamo li im jednog od važnih hrvatskih stručnjaka za energetiku te trojicu književnika čija su djela nadživjela vrijeme u kojem su nastala, dobivamo impresivnu kulturnu i znanstvenu kartu jednog relativno malog prostora.
Mato Lovrak, Đuro Sudeta, Slavko Kolar, Ivo Robić, Zvonimir Ferenčić, Jaroslav Havliček i Milojko Mike Vucelić pripadaju različitim generacijama i različitim svjetovima, ali njihove biografije imaju zajedničku geografsku točku – prostor današnje Bjelovarsko-bilogorske županije.
A neke njihove životne priče zvuče kao da su i same napisane za film.
Dječak kojem hrvatski nije išao postao je klasik dječje književnosti
Priču možemo početi u Velikom Grđevcu 1899. godine, rođenjem Mate Lovraka. Teško je danas pronaći nekoga tko tijekom školovanja nije pročitao klasik hrvatske lektire - njegov Vlak u snijegu ili Družbu Pere Kvržice, ali jedan detalj iz Lovrakove mladosti posebno je simpatičan: budući klasik hrvatske dječje književnosti tijekom školovanja u bjelovarskoj gimnaziji morao je ponavljati razred – zbog slabe ocjene iz hrvatskog jezika.
Lovrak je poslije završio Učiteljsku školu i 35 godina radio kao učitelj. Upravo su djeca, selo, škola, prijateljstvo i zajedništvo postali svijet njegovih knjiga. Jedan vlak u snijegu, jedan stari mlin i jedna družba djece koja je vjerovala da se svijet može mijenjati – sve to nam je ostavio Mato Lovrak. No iza tih priča stoji mnogo više: učitelj koji je srcem predavao, pisac koji je djecu shvaćao ozbiljno i čovjek koji je od svog sela stvorio mali književni mikrokozmos.
Danas se u njegovu rodnom Velikom Grđevcu u taj književni svijet može i fizički zakoračiti. Centar Mato Lovrak ima rekonstruirani Mlin Družbe Pere Kvržice, parnu lokomotivu i vagone koji podsjećaju na Vlak u snijegu, Mlinarevu kuću i druge sadržaje povezane s njegovim djelima.
Sudeta je imao samo 24 godine
U malenom selu Stara Ploščica, okupanom kišom Velikog petka, 10. travnja 1903. godine, rodio se Đuro Sudeta – pjesnik, sanjar i vitez svjetlosti koji je svojim stihovima pronosio mir i nadu, i onda kada se sve oko njega urušavalo. Iako je njegov život bio kratak, prekinut bolešću 1927. u koprivničkoj bolnici, ostavio je za sobom duhovnu svjetlost koja i danas dopire do onih koji traže ljepotu i tišinu u pjesmi.
Sudeta je živio samo 24 godine. Srednju školu završava u Zagrebu, a prve pjesničke zbirke „Osamljenim stazama“ i „Kućice u dolu“ sam izdaje u Virju, gdje radi kao učitelj. U istom mjestu uređuje humoristički list, piše, tiska, udiše život punim plućima – sve dok ga bolest ne prisili da to malo preostalog bivanja iskoristi za posljednje stihove. Đuro piše s grčem onoga tko zna da nema vremena – a baš zato svaka njegova riječ nosi težinu vječnosti. Školovao se za učitelja, a tijekom boravka u Zagrebu živio je u vrlo skromnim uvjetima i obolio od tuberkuloze, bolesti od koje je 1927. umro. Iza tako kratkog života ostao je književni opus zbog kojeg se njegovo ime i stoljeće poslije proučava, digitalizira i ponovno čita. Posebno mjesto zauzima njegova fantastična pripovijest Mor, dok njegovu poeziju obilježavaju priroda, prolaznost i intiman odnos prema svijetu koji ga okružuje.
Slavko Kolar nije idealizirao selo
Treći književnik vodi nas prema Palešniku kraj Garešnice, gdje je 1891. rođen Slavko Kolar. Bio je agronom, pisac, scenarist i čovjek koji je selo poznavao iznutra. Kolarovi likovi imaju mane, tvrdoglavi su, smiješni, nesretni, ponekad okrutni, a često nevjerojatno životni. Humor mu nije služio da pobjegne od problema, nego da ih još preciznije pokaže.
Njegova Breza postala je jedno od najpoznatijih djela hrvatske književnosti, a Kolar je bio povezan i s filmom te je radio na scenarijima. Njegova najpoznatija novela „Breza“ pretočena je u kultni film pod redateljskom palicom Ante Babaje, uz pomoć samog Kolara. Radio je i na scenarijima za filmove „Svoga tela gospodar“ (1957.) i „Opsada“. Njegov stil, prepoznatljiv po humoru i suptilnoj društvenoj kritici, idealno se prenio na veliko platno.
A onda iz male Garešnice ravno prema Mjesecu
Milojko Mike Vucelić rođen je u Garešnici 1930. godine. Završio je strojarstvo u Zagrebu, radio u Njemačkoj, potom otišao u SAD i nakon poslova u zrakoplovnoj industriji 1962. uključio se u projekt Apollo. Bio je na odgovornim tehničkim i rukovodećim poslovima vezanima uz komandni modul, a za vrijeme misija radio je u kontroli leta u Houstonu.
Bio je uključen u Apollo 11, misiju koja je 1969. odvela prve ljude na Mjesec, ali posebno dramatično poglavlje njegove karijere vezano je uz Apollo 13. Nakon eksplozije koja je ugrozila živote astronauta, Vucelić je sudjelovao u radu tima zaduženog za njihov siguran povratak. Fakultet strojarstva i brodogradnje navodi da je upravo on primio čuvenu poruku iz Apolla 13 o problemu u letjelici. Za svoj rad na programu Apollo dobio je Predsjedničku medalju slobode.
Prije Vucelića Garešnica je imala još jednog inženjera svjetskog kalibra
Pola stoljeća prije njega u Garešnici je 1879., rođen Jaroslav Havliček.
Diplomirao je strojarstvo na ETH-u u Zürichu 1901., ondje i doktorirao, a profesionalni ga je put vodio preko Dresdena i Beča do Moravske Ostrave. Bavio se energetikom, parnim postrojenjima i strojarstvom te sudjelovao u izgradnji električne centrale snage 60 MW, u svoje vrijeme važnog tehnološkog iskoraka.
Godine 1919. imenovan je jednim od prva tri profesora novoosnovane Tehničke visoke škole u Zagrebu i sudjelovao je u njezinu organiziranju. Njegov je stručni ugled otišao mnogo dalje od Hrvatske: Hrvatska tehnička enciklopedija navodi da ga je američki Applied Mechanics Review uvrstio među deset najvažnijih stručnjaka u povijesti energetike.
Havliček i Vucelić nikada nisu pripadali istom znanstvenom vremenu, ali njihove priče se upravo nevjerojatno nadovezuju jedna na drugu. Jedan je početkom 20. stoljeća pomicao granice energetike, drugi je nekoliko desetljeća poslije sudjelovao u jednom od najvećih tehnoloških pothvata čovječanstva.
Mister Morgen krenuo je iz istoga grada
U Garešnici je 1923. rođen nezaboravni Ivo Robić. Čudo od djeteta, već u djetinjstvu i teenagerskoj dobi svirao je nekoliko instrumenata, počeo pjevati na Radio Zagrebu, nastupao u Opatiji, a onda je stigao Morgen. Pjesma je 1959. postala međunarodni hit, prodana je u više od milijun primjeraka, a Robić je dobio nadimak Mister Morgen. Njegova karijera odvela ga je i na američke glazbene ljestvice u vrijeme kada je takav međunarodni proboj izvođača iz ovoga dijela Europe bio daleko od uobičajenog.
Danas je lako zaboraviti koliki je monumentalan uspjeh Ivo Robić ostvario u to vrijeme. Nije bilo interneta ni raznoraznih streamova, ni TikToka ni brojnih društvenih mreža koje pjesmu u park klikova mogu prenijeti na drugi kraj svijeta. Postojali su radio, ploče, crno bijeli TV, koncerti i zahtjevna publika koju je trebalo osvojiti pjesmu po pjesmu. Ivo Robić je u tome uspio.
Cinober iz kultnih Gruntovčana
U Garešnici je rođen i Zvonimir Ferenčić, glumac s ozbiljnom kazališnom karijerom i nizom uloga u klasičnom repertoaru.
Ipak, televizijska publika najviše ga pamti kao Franca Ožbolta – Cinobera iz Mejaša i Gruntovčana. Bio je jedan od onih glumaca čiji je lik postao toliko prepoznatljiv da je nadimak Cinobera u kolektivnom pamćenju gotovo nadživio njegovo pravo ime.
Zanimljiva je i poveznica s početka naše priče: Ferenčić je glumio i u ostvarenjima povezanim s tekstovima Slavka Kolara, rođenog u obližnjem Palešniku. Tako se književnost, film i televizija ovog kraja ponovno susreću na neočekivanom mjestu.
Sedam života – jedna županija
Veliki Grđevac Mate Lovraka, Stara Ploščica Đure Sudete, Palešnik Slavka Kolara i Garešnica Havličeka, Robića, Ferenčića i Vucelića nisu udaljeni svjetovima. Riječ je o mjestima na relativno malom prostoru.
A iz njih su izašle priče koje su završile u školskim čitankama, kinima i televizijskim serijama, europskim industrijskim postrojenjima, na međunarodnim glazbenim ljestvicama i jedna u programu kojim je čovjek stigao do Mjeseca.
Ne moramo ih više upoznavati samo preko knjiga i arhiva
U Velikom Grđevcu možemo ući u Lovrakov književni svijet, vidjeti mlin i vlak koji nove generacije ponovno vode prema Peri Kvržici i njegovoj družbi. Sudetina djela i rukopisi dobili su svoj digitalni život kroz projekt bjelovarske knjižnice, dok Garešnica priče svojih poznatih sugrađana sve više vraća u javni prostor i približava ih novim generacijama u Poilovlje Natura Centru 2000 i u muralima u gradskom parku.
Jedan dječak iz Velikog Grđevca napisat će knjige uz koje će odrastati generacije. Mladić iz Stare Ploščice dobit će samo 24 godine života, ali će njegove riječi preživjeti gotovo cijelo stoljeće. Agronom Slavko Kolar britkim će humorom secirati društvo svojega vremena i isto tako osvojiti književnost i tv prostor. Ivo Robić će svojim talentom i glasom osvojiti Globus u doba bez interneta, Zvonimir Ferenčić će utjeloviti legendarnog Cinobera dok će Jaroslav Havliček ostaviti izniman trag u povijesti energetike.
A Mike Vucelić će sudjelovati u pothvatu koji je čovjeka odveo na Mjesec.
Sasvim impresivan komad hrvatske kulturne i znanstvene povijesti iz Bjelovarsko – bilogorske županije. Regije koju vrijedi istražiti i u svakom kutku pronaći jedan doživljaj više.