Razgovor s ostarjelim ocem ili bakom u domu često počinje i završava istim pitanjima: "Jesi li jela?", "Jesi li popila lijekove?" ili "Je li ti toplo?". I dok su odgovori uglavnom potvrdn123rfi, obitelji nerijetko odlaze s knedlom u grlu i osjećajem da nešto bitno nedostaje. Fizička njega je pokrivena, krevet je čist, a obroci su redoviti. Unatoč tome, čini se kao da draga osoba polako nestaje u tišini.
Kroz dugogodišnji rad sa starijim osobama u Hrvatskoj prečesto se čuje ista rečenica: "Ne želim smetati". To je trenutak u kojem se oni povlače u sebe i postaju tihi promatrači vlastitog života, bez obzira na to žive li u ustanovi ili s obitelji koja je, unatoč najboljim namjerama, preopterećena svakodnevicom. Problem nije u nedostatku volje, nego u sustavu skrbi koji se prečesto fokusira isključivo na medicinu i higijenu, dok emocionalne potrebe ostaju u drugom planu.
Psihosocijalna podrška kao temelj dostojanstva
Psihosocijalna podrška nije luksuz, već sam temelj dostojanstvene starosti. To je onaj prostor u kojem se stariju osobu sasluša i uvaži kao ljudsko biće s bogatom prošlošću, a ne samo kao korisnika usluge. Na tom principu radi i Dom za starije osobe Katarina u Puli (Štinjan).
Ovaj dom odlučio je da emocionalne potrebe korisnika ne smiju biti sporedna stvar. Njihov program psihosocijalne podrške vodi dipl. psiholog Helga Matijević, stručnjakinja koja razumije da stariji ljudi ne gube potrebu za bliskošću i razgovorom, već s godinama samo gube prilike da te potrebe žive. Kada se ljudima u trećoj životnoj dobi ponovno otvori prostor za izražavanje, povezanost se prirodno vraća, a starost prestaje biti puko čekanje.
Male pobjede kroz vježbe i smijeh
U Domu Katarina promjena se događa polako i bez pritiska. Mnogi korisnici isprva samo promatraju sa strane i procjenjuju je li okruženje sigurno, a onda se s vremenom uključuju u grupu pod nazivom „Svi zajedno“. Kroz stručno vođene kognitivne radionice – rješavanje rebusa, asocijacija ili kreativno izražavanje – potiču se pažnja i pamćenje. No, kroz te se vježbe vraća i ono najvažnije: osjećaj uspješnosti.
Čak i jedan zajednički riješen zadatak može popraviti raspoloženje jer starija osoba osjeća da je njezino mišljenje i dalje važno. Posebno mjesto zauzima program „Smijeh nas povezuje“, gdje se humor koristi kao alat za smanjenje napetosti. Smijeh otvara vrata spontanosti i omogućuje emocionalno rasterećenje koje je korisnicima, nakon godina izolacije, prijeko potrebno.
Kako prepoznati trenutak kada se osoba ponovno otvori?
Kada se korisnici aktiviraju, pozitivna se energija širi cijelim domom. Zaposlenici ističu kako je rad u okruženju gdje su ljudi komunikativniji i smireniji puno lakši, što u konačnici podiže kvalitetu usluge na svim razinama. Uz grupni rad, ključna je i individualna podrška u kojoj netko doista čeka odgovor na pitanje „Kako ste danas?“. Taj iskreni interes često je presudan trenutak koji osobu izvlači iz njezine ljušture.
Kapacitet od 29 korisnika u Domu Katarina omogućuje upravo to – da skrb ne završi na toplom obroku, već tamo gdje se prepoznaje vrijednost svake osobe. Manji, topliji okvir pruža sigurnost i pažnju koju u masovnim ustanovama često nije moguće osigurati.
Saznajte više o psihosocijalnoj podršci za starije osobe i obitelji
Psihosocijalna podrška nije važna samo korisnicima domova za starije osobe, nego i starijim osobama koje žive u vlastitim obiteljima, kao i članovima obitelji koji svakodnevno skrbe o njima. Kroz individualne razgovore, savjetodavni i edukacijski rad te psihosocijalne radionice moguće je pružiti podršku u suočavanju s usamljenošću, emocionalnim opterećenjem, promjenama u starosti i izazovima skrbi.
Takav oblik podrške provodi se kroz rad u Domu za starije osobe Katarina u Štinjanu, ali i kroz individualni savjetodavni rad, podršku obiteljima te edukaciju usmjerenu na očuvanje kvalitete života i emocionalne povezanosti starijih osoba.
Više informacija moguće je dobiti pozivom na broj 099 388 4422, slanje upita na e-mail hmat.psihsavjetovanje@gmail.com ili putem službene Facebook stranice Doma Katarina.