Oni s malo boljim pamćenjem zasigurno ga se sjećaju u ulozi Rica iz kultne serije “Velo misto”, u kojoj je je ovaj rođeni Ličanin sa samo 19 godina oduševio sjajnim dalmatinskim govorom u ulozi perspektivnog mladog igrača Hajduka. Od tada je proteklo puno vremena, puno vode se ulilo u Jadransko more i puno je uloga Aleksandar Cvjetković Kajo (55) pospremio u ladice. Godinama je živio u Italiji i ondje odigrao čitav niz kazališnih i filmskih uloga, a od 16. rujna vraća se na male ekrane u novoj RTL-ovoj seriji “Tajne”, u kojoj igra Ivana Franića - muškarca kojeg opsjedaju tajne iz prošlosti. Radnja prati burne odnose dviju obitelji kroz tri generacije, a u seriji će mu se pridružiti Filip Juričić (32), Jelena Jovanova (29), Ksenija Pajić (52) pa i supruga Jasna Bilušić (46), s kojom prvi put zajedno glumi.

Café24: Živcira li vas netko tijekom snimanja i s kim osjećate najbolju kemiju?

Nervozom me ispunjavao moj najveći rival, Ivan Franić, lik koji tumačim. Izluđuje sebe, mene i sve do kojih mu je stalo. A što se tiče kemije, bilo bi nepravedno i netočno nekoga izdvajati. Za sada su mi svi kolege, kako mi kažemo, dobro ‘sjeli’. S onima s kojima imam više scena naravno da se međusobni odnosi produbljuju i osjeća se posebna ‘vibra’.

Café24: Na setu provedete i do 13 sati na dan. Kako se nosite s takvim tempom?

Svaki novi posao nosi sa sobom i novi pristup, nove emocije i svježi dotok ideja. To je kao da arhitekta pitate kako se ne zamori ići iz projekta u projekt uvijek s novim elanom kao da mu je to prvi nacrt. Do zamaranja dolazi kad stvari postaju repetitivne i ako se upadne u kliše.

Café24: Prati li vas grižnja savjesti ako loše odglumite neku scenu?

Kritičan uvijek jesam, ali se ponekad znam i pohvaliti. Grižnja savjesti je teška riječ, prije bih rekao da mi je žao za nečim što se više ne da popraviti. Zapravo me prožima osjećaj srama i ponadam se da je taj netko koji me gleda, baš u tom trenutku otišao do kuhinje nešto prigristi ili popiti. Naime, to i ja napravim kako ne bih naglas opsovao.

Dobio je prvu ulogu zbog guste kovrčave kose

Café24: Kako je započela vaša karijera?

Sjećam se samo da sam pred Akademijom sreo jednog markantnog čovjeka s teškim splitskim akcentom koji me upitao kako se zovem i odakle sam. Ja mu odgovorih, a on će: ‘Bi li moga naučit dalmatinski? Triba bi mi jedan tako ricave kose za ulogu u ‘Velom mistu.’’ Bio je to redatelj Joakim Marušić. Poslije toga su se redale uloge i u teatru i na televiziji. Radio sam s meni značajnim ljudima koji su ostavili duboki trag u mom glumačkom putešestviju: Šerbedžija, Spajić, Ristić, Magelli, Taufer, Kica... A onda je došla Italija, koja mi je ponudila svoje ponajveće glumačke i redateljske zvijezde, pa sam uz njih i ja malo zasjao.

Café24: Na što ste posebno ponosni u životu?

Ponosan sam na svoju hrabrost da se kao 30-godišnjak suočim s najvećim imenima talijanske scene, na njihovu jeziku, bez ikakva kompleksa. Moj slavenski prkos bio je jači od jezične barijere. Sjećam se, kad sam snimao neki drugorazredni film s Budom Spencerom, nakon nekoliko odrađenih zahtjevnih scena, za vrijeme pauze pozove me Bud k sebi, gleda me kroz one svoje proreze od očiju i upita me: ‘Mladiću, što vi radite ovdje? Vi se morate baviti ozbiljnijim stvarima od ove. Ovo je prošlost, a vi se morate baviti budućnošću.’

Café24: Zašto ste se vratili iz Italije?

Neke su stvari u mom privatnom životu uzele drugi smjer. Dok su se s jedne strane pojavile pukotine koje su postajale sve veće, kroz njih se odjednom pojavilo neko novo svjetlo koje sam prepoznao i krenuo za njim. Ima divan glas i pjeva jazz. Pogodite tko je! Hahahaha... jao.

Ne prelazi preko tuđih niti pogrešaka koje sam čini

Café24: Ljubav vas je pogodila kad ste se najmanje nadali ili?

Ljubav je kao gerilac, nikad ne znaš kada će i koliko žestoko napasti. Kada mi se to dogodilo, odlučio sam se junački predati, da ne padaju nevine žrtve!

Café24: U telenoveli “Ruža vjetrova” glumili ste naizgled opasnog i surovog, ali zapravo grubijana mekog srca Zlatana. Jeste li i vi zaljubljive prirode kao taj lik koji ste tako vješto utjelovili?

Pa i mene je Zlatan iznenadio koliko se zatelebao. Mislim, sve ima svoje granice, al’ on ih je, brate mili, sve prešao! Zaljubljen da, al’ s osjećajem za mjeru i kajanje.

Café24: Predajete glumu na Sveučilištu u Rijeci. Jeste li strog profesor ili se prema studentima odnosite ležerno?

Što znači biti ležeran? Popustljiv? Prelaziti preko nečijih pogrešaka i praviti se da ne postoje? Pa to ne činim ni sam sebi, a kamoli bih popustio nekome tko mi se svom svojom dušom i tijelom stavio na raspolaganje. Kad su ti mladi ljudi motivirani, onda je moja strogoća izlišna.