Nakon šezdeset dana snimanje serije “Dnevnik velikog Perice” je završilo. Ideja Albina Uršića stara je nekoliko godina, a radnja se samo “naslanja” na najbolji hrvatski film “Tko pjeva zlo ne misli”. Kroz šest epizoda prati događanja u životu sad već velikog Perice Šafraneka i njegove obitelji tijekom 1964. godine, a snimalo se pedeset godina nakon kultnoga Golikova filma.
Redatelj je Vinko Brešan, a scenaristi serije su uz Albina Uršića i Renato Baretić te Emir Imamović Pirke. Seriju za HRT snima Croatia Film, producenti su Biserka Mihalić i Željko Zima, a izvršna producentica Suzana Pandek. Glavne uloge igraju Živko Anočić, Csilla Barath Bastaić, Dušan Bućan, Iva Babić, Mirjana Bohanec Vidović, Otokar Levaj i Nikola Kojo. Csilla Barath Bastaić otkrila nam je kako je bilo ovih mjeseci...
- Iako me pomalo rastužuje pomisao da je snimanje gotovo i da će se ekipa razići, sretna sam da je sve prošlo dobro, zapravo iznad svih očekivanja, s obzirom na epidemiološku situaciju - kaže.
Kako vam se čini serija, kakvi su dojmovi, možete li to već sada procijeniti po onome što ste snimili?
Ne bih se usudila govoriti o tome kakva je serija jer teško je govoriti o cjelokupnom dojmu kad produkt još nije završen i kad još nisu svi puzzli sjeli na svoje mjesto. Mogu podijeliti dojmove sa snimanja koji su izrazito pozitivni. Veliko mi je zadovoljstvo bilo surađivati s takvim profesionalcima i vrhunskim znalcima svog zanata. Ne govorim samo o glumcima nego i o redatelju, kostimografkinjama, vizažisticama, snimatelju, toncu i svima ostalima koji evo još neumorno rade iza kamere da bi ovaj projekt uspio.
Kako je bilo s gospođom Mirjanom Bohanec Vidović, koja je u filmu glumila Anu Šafranek? Je li pričala anegdote sa snimanja filma?
Gospođa Mirjana je topla osoba, nevjerojatna dama i velika profesionalka. Mi smo naše scene imale već u prvom tjednu snimanja kad je kod svih bila prisutna mala trema. Gđa Mirjana je bila u tim trenucima divna potpora. Naravno, nisam izdržala da je ne zapitkujem o kultnom filmu, tako da smo se u pauzama prisjećale trenutaka iz filma, a ona je prepričavala dogodovštine iza kamere. Pričala je o kolegama sa seta s kojima je i privatno nastavila prijateljstva. Zahvalna sam joj da je podijelila te uspomene sa mnom.
Kako se bilo “prebaciti” u to doba?
Prije početka snimanja imala sam dovoljno vremena napraviti temeljitu teorijsku pripremu. To je uključivalo čitanje literature koja se bavila tim određenim periodom Jugoslavije, gledanje raznih filmova i dokumentarnih isječaka. Željela sam si što bolje predočiti kako je to bilo živjeti u 1964. Onda su došli kostimi Željke Franulić, zatim šminka i frizura Nane Bulaji Črček te naposljetku nevjerojatno precizna i razrađena scenografija Željke Burić. Sve to katapultiralo je ne samo mene nego sve nas u 1964. Oduvijek mi je bio san biti dio projekta koji će obrađivati upravo taj period povijesti.
Što ćete najviše pamtiti?
Sjajnu atmosferu i divne suradnike.
Glumite suprugu velikog Perice. Kakva je ona? Kakav je Perica? Njegov tata volio je popiti...
Ne ulazeći preduboko u obiteljsku anamnezu obitelji Šafranek, jer mi ne radimo nastavak nego radimo po motivima filma Kreše Golika, Željka i Perica su dva antipoda. Dvije duše koje streme različitim stvarima u životu i pokušavaju se ostvariti na sebi zacrtanim planovima. Željka je odlučna, principijelna, ne voli kompromise i ambiciozna. Ona je nova energija koja je suprotstavljena starom zagrebačkom ‘štihu’.
Imate li novih projekata?
Neki projekti su u najavi, ali ne bih voljela otkrivati jer, kao što i sami znate i vidite, živimo u vremenu kad je sve, pa i kultura, na samom rubu. Ne znamo što će biti epidemiološki gledano, kakva nas budućnost čeka, ali mi kulturnjaci, pogotovo slobodni umjetnici, dobro znamo da je ovo situacija iz koje ćemo izaći jako oštećeni.