Nakon što je glumac Ivo Gregurević preminuo u 67. godini, kolege su se javno počele opraštati od njega. Osim njima, Gregurević je ostao u dobrom sjećanju i radnicima sa seta. Gordan Lopac radio je desetak godina na filmovima kao tonac. Tijekom tog perioda saznao je svašta, čak i tajne poznatih.
- Glumci na sebi imaju bubice i ni ne misle na njih, mi slušamo što pričaju. Mogel' bi deset časopisa napisati i onakvih knjiga k'o Celzijuska kaj sam sve čul'. Tračaju, ogovaraju i svašta - napisao je Gordan javno u Facebook grupi 'Osamdesete u Zagrebu'.
Ipak, nisu svi glumci bili veliki 'tračaroši'.
- S Ivom sam snimio nekoliko filmova, nikad nije tračal', uvek je mumljal' neku svoju melodijicu bez riječi, ritma i melodijske linije ili bi ponavljal' tekst - ispričao je tonac.
Kako ga je Gordan nazvao, Ivo je 'institucija i profić', a kad se 'šljaka', 'šljaka' se.
- Ne voli amaterizam, ne voli poluglumce koji misle da su glumci, ni loše režisere, pogotovo glumice koje dođu na set nespremne. Kada je pauza i kad je dobre volje nisam se više smijao nego s njim. Nije se puno smijao ustima, smijao se očima i to ga je učinilo velikim. Nije mahao rukama, sve je rekao očima kako samo veliki glumci mogu - komentirao je Lopac.
Puno uloga je Gregurević 'oživio'. Glumio je Čarugu, Netjaka, Kosmičkog... A uvijek je bio Ivo, kaže tonac, i uvijek su mu vjerovali i ljudi sa seta i oni pred ekranom.
- Bio je istinska zvijezda, uz Mujicu i Šovu najveći hrvatski glumac, a nikad nije glumio zvijezdu. Sastajali smo se i na kiši i na hladnoći i svagdje. Mogao bih sad kao Ameri u posmrtnim govorima redat anegdote sa snimanja, ali baš neću. Čuvam ih za sebe, Ivo uvijek naš, a opet na neki način samo svoj. Bio je gušt raditi s njim. Zbogom Ivo - oprostio se Gordan od velikog Ive Gregurevića.