Odrpani, krvavi, tkivo im se raspada, a iz gnojnih rana cijedi se gusta žućkasta tekućina. Jedino što na njima izgleda živo su usta iz kojih izlaze neartikulirani zvukovi. Kad su zakoračili na legendarnu Petu aveniju na Manhattanu prelomio se urlik nesretnika koji su pomislili da je došao sudnji dan i da mrtvi koračaju zemljom. No, niti su neživi zavladali ulicama New Yorka niti su šaljivdžije odlučile strašiti starice koje su izvele svoje pudlice u šetnju. 

Riječ je bilo o nedavnom humanitarnom maršu u kojem su aktivisti upozoravali na rast cijena hrane u svijetu te na sve veću razliku između bogatih i siromašnih. Naravno to je bio i još jedan tzv. 'Zombie walk'. 

Riječ je o fenomenu koji je nastao prije deset godina zahvaljujući uspjehu holivudskih ostvarenja koja su vratila ta bića iz pakla na velike ekrane. Marševi zombija česta su pojava u velikim gradovima Sjeverne Amerike, a na okupljanjima 'neživih' zna se pojaviti i do 7000 kreatura. Svjetski rekord drži Twin Cities (Minneapolis–Saint Paul) kroz koji je koračalo 30.000 muškaraca i žena prerušenih u nakaze. Osim iz čiste zabave i želje da luduju odjeveni poput žrtve kanibala, marševi su često humanitarnog karaktera s ciljem osvještavanja građana o svjetskim problemima. 

Interesantno je da se šire poput epidemije. U Latinskoj Americi se redovito organiziraju, a ovogodišnji na filmskom festivalu u Cannesu bio je posebno upečatljiv. Sudionici su paradirali ispred zvijezda s odrezanim udovima u ustima i krvavi od glave do pete. 

No, našim građanima s obzirom na cijene koje divljaju i sveopću ekonomsku krizu, nije ni potrebno navući kostime ili hodati s maskom na licu, iako je i toga bilo primjerice 2011. u Rijeci. Ipak izrazi s kojima se svakodnevno susrećemo na stajalištima javnog prijevoza govore i previše. 

Kako bi to u najgorem slučaju moglo završiti, pokazuje prvi domaći horor 'Zombi.hr' u kojem napaćeni radnici komadaju sve pred sobom.