Dirljive, emocijama nabijene scene, o kojima svako malo svjedoče nove paparazzo-snimke, pokazuju, čini se, da veza Josipa Radeljaka zvanog Dikan i Dolores Lambaše, nasuprot nagađanjima zloglukih proroka, ipak spada u trajnije fenomene ovog našeg pravoj ljubavi nesklonog nevremena...
Samo u zadnje vrijeme vidimo niz idiličnih slika: Dikan u plićaku ljubi dupina; Dolores pada u nesvijest svaki put kad je Dikan pogleda;  zanosna Dolores recitira svome vitezu liriku.  Zadnji, ali očito ne i završni prizor rijetko viđene idile vidimo ovih dana na zagrebačkoj špici: Dololes, držeći Dikana za ruku, pokazuje gradu i svijetu svoju novu torbicu, Dior, cijena prava sitnica, i bijele tangice, mali, ali dragocjen znak pažnje. Je li to ono o čemu svi sanjaju, o čemu pišu Jesenjin, Lorca, Saša, Tin i Kedžo? "True romance"? Izgleda kao da jest, ali pogled u retrovizor - zagledanje u ljubavne dossiere aktera naše priče   - ipak zaziva nužni oprez; Dikan je i Vlatki staze kojima je hodala na vjenčanju posipao šleperima ružinih latica, pa ih je ipak zameo vjetar: Dolores je svoje ljubavnike odbacivala kao paloma maramice... No, jesu li - kad sve to znademo - Dikolores vječniji od Dikokokkos-Pokos, ili je, bankarski rečeno, i ova ljubav oročena na neko razdoblje...