S vremenom igrati uloge, ili na bilo koji način sudjelovati u kreiranju predstava Kazališta Ulysses značilo je ne samo biti izvrstan u onom što radiš, nego i postati dio zajednice koja je s jednakim žarom predanošću radila od prvog dana. Davalo se šansu mladim i neafirmiranim glumcima koji su tek završavali Akademiju, ali i onima koji su svojim radom već zaslužili status zvijezda. Kako piše Borna Vujčić, predstavu ‘Pijana noć 1918.’ Lenke Udovički i dramaturga Ive Štivičića, zaokružila je Josipa Lisac.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Nakon dvije pjesme u prvom dijelu predstave izašla je na pozornicu u čuvenom crnom kostimu i svojim glasom slala trnce tijelima publike. Kad je stigla na otok i vidjela uvjete u kojima živimo i radimo, rekla je:
- Pa, ovo je hipi komuna!
Navodno je Josipa prva za koju se zna da je za teatar Ulysses upotrijebila taj naziv. Prilično se uklopila u društvo koje je tamo zatekla.
Jedne večeri sjedila je s Ulyssesovcima i netko ju je pozvao za tzv. “generalski stol”, onaj koji je dugačak i jedini od drva. Nalazi se na čelu terase i od tamo pogled na sve ostale često imaju važni gosti, poput prijatelja i sponzora kazališta. Javila se pomisao da bi bilo dobro impresionirati uzvanike tako što će s njima lomiti kruh Josipa Lisac. Kad su je pozvali da sjedne za VIP stol, odgovorila je:
- Ne bih, hvala. Ja sam tu s prijateljima.
Dolazak Nebojše Glogovca i kolege mu te zemljaka Branislava Lečića spojio je dvije najveće snage srpskog glumišta. Zato su ih i pozvali za uprizorenje Štivičićevog teksta. Njihovo prisustvo nije bio značajno samo iz umjetničkog gledišta. U to da je tutanj rata i dalje odjekivao na teži način uvjerio se Nebojša, kad su ga iste te godine pretukli nogometni huligani u Zagrebu - ali taj beskičmenjački napad nije ga spriječio niti mu oduzeo volju da igra na Brijunima.
Nažalost, predstava ‘Pijana noć 1918.’ nije se više mogla odigrati sto godina kasnije. Početkom te 2018. umro je Nebojša Glogovac.
- Zaključit ću ovo tužno poglavlje o onima kojih više nema pričom o čovjeku čija je smrt za Ulysses, pored smrti moga oca, bila uvjerljivo najveći gubitak - piše Borna Vujčić.
A riječ je o Borisu Geršaku. Tko je prošao kroz kazališni kamp na Brijunima, znao je tko je Boris Geršak. Možda ne po imenu, i vrlo vjerojatno ne po tituli. Na većini predstava bio bi potpisan kao producent ili organizator, ali te riječi nedostatno opisuju Geršakov doprinos. Riječ ‘producent’ navodi nas da zamislimo čovjeka u odijelu koji sjedi za uredskim stolom zatrpanim financijskim izvještajima. I producenti mnogih - nazovimo ih tako - kopnenih kazališta zaista se uklapaju u tu sliku. Ali Geršakova pojava bila je nešto potpuno drugačije, toliko posebno da boli o tome govoriti u prošlom vremenu, kaže autor monografije o Kazalištu Ulysses, pa opisuje ovog nevjerojatnog čovjeka:
- Njegovo odijelo sastojalo se od sandala, kratkih hlača, košulje i ljetnog šešira. Njegovo radno mjesto bilo bi ono na kojem je u tom trenutku bio potreban, jer je radio stalno i svugdje. Svladavao bi gliserom valove između Velikog i Malog Brijuna, rukovodio radovima na Tvrđavi, jurio Fažanom i ostatkom Istre kako bi osigurao rekvizitu, scenografiju, opremu ili bilo što drugo o čemu bi tog dana barem naizgled ovisila cijela sezona.
Nakon Tomaža Pandura, redateljima koji su došli ostaviti svoj trag na Brijunima pridružio se Paolo Magelli. Ideja bila je postaviti Molierèovog Don Juana.
- Zanimljiv je bio i Magellijev odabir glavnoga glumca. Rakan Rushaidat je čovjek koji posjeduje scensku karizmu, ali ne onu tipičnu. Ne radi se o visokom, markantnom i snažnom muškarcu koji će zavladati očima. Imate Rakana kao raščupano mače koje pustite u stan da se ugrije.
Ipak Rakan je opravdao Magellijevo povjerenje, a osim na sceni kao Don Juan, Rakan je osvojio i srca Ulyssesovaca.
Nije bio jedini u ekipi koji je tog ljeta pokazao sklonost provodima. Druženja su poprimila razmjere zbog kojih se Magelli zabrinuo za ispavanost i glasove glumaca, a prijedlog kostimografa Lea Kulaša bila je zatvoriti šank nakon probe i na terasi instalirati aparat za vodu. Neviđeni stampedo novinara izazvala je 2010. vijest da bi se na Brijunima mogla pojaviti Angelina Jolie.
- Dolazak Angeline Jolie prouzročio je apsolutno neviđenu i, na našu sreću, neponovljenu tarapanu. Ipak je ona jedna od najslavnijih glumica. Čovjek iz njezinog osiguranja došao je napraviti pregled stanja prije nego što će ona sama doći. Kako bi njezin boravak bio neometan, informacija da će doći držala se tajnom. Ali neke tajne su prevelike da bi to ostale. I kad je čovjek iz osiguranja ustanovio da na otoku ima više novinara od glumaca te da zbog njih u hotelima nema slobodne sobe, Jolie je, naravno, otkazala svoj dolazak. Ta je odluka bila njezino puno pravo, ali nama je nanijela značajnu štetu. Optuživalo nas se, naime, da nikad nismo ni bili u kontaktu s njom te da je cijela priča bila izmišljotina s ciljem bolje posjećenosti naših predstava. Inače cijenim ljudsku maštu, ali takve teorije zavjere su sulude koliko i ružne, piše Vujčić. No Angelina je ipak došla, ali – iduće godine.