Majka Kadrije ne može više gledati Ozlem kako se uništava s boli te joj odlazi reći da se mora sabrati te da je i ona izgubila dijete i zna kakva je to bol. Baran i Ada pomažu Ebru prskati crne ruže, no Baran se razboli, a Ebru se zabrine za njega. Uto dolazi Narin i napada Ebru govoreći joj da nema pravo iskorištavati njezinog sina kao što već iskorištava Firata za svoje poslove. Narinina pobuna kao uzrok sloma pod pritiskom ponovno pomuti ravnotežu u konaku. Narin dođe do te granice da bi ispričala Baranu istinu s kojom se do danas nije uspjela suočiti i od koje je bježala. Dok se Ebru, Ada, Maja i Ruzgar usprkos svima i svemu drže na nogama i uživaju što su kao obitelj ostali na okupu, velika obitelj u konaku puca zbog svojih tajni. Praznina u koju Ozlem zapadne nakon gubitka djeteta vuče je do točke zbog koje čini pogreške koje možda i neće moći ispraviti. Krajnja je meta Ozleminih računica Sibelin sin, kao odgovor na njezinu kćer.