U svijetu spektakla uređenom tako da se upražnjena mjesta brzo i lako popunjavaju novim mladim talentima moguće je nadoknaditi gotovo svaki gubitak.

Praznina nastaje tek nakon odlaska istinskog velikog umjetnika. Najdugovječniji među njima, koji su svojim djelima obilježili cijelu epohu i odavno ušli u legendu, nemaju privilegiju spokojnog uživanja u zasluženoj mirovini. Na njih se računa do posljednjeg daha.

I poslije obeshrabrujućih bolničkih izvještaja svi se opet nadaju da će se još jedanput uspjeti vratiti na scenu jer predobro znaju da ih nema tko zamijeniti. Arsen Dedić je bio takva nevjerojatna veličina.

POGLEDAJTE VIDEO:

U njegovu impozantnom kantautorskom, skladateljskom i literarnom opusu nalazi se sav potreban materijal za jedan od nosećih stupova suvremene hrvatske umjetnosti. Popularna glazba je u ovim krajevima imala vrlo malo umjetničkog integriteta, a šlageri su bili itekako potrošna roba kad je 20-godišnji student zagrebačke Muzičke akademije prešao crtu i pod pseudonimom Igor Krimov ušao u lakoglazbenu festivalsku produkciju.

Akademiju je uredno završio, dobro mu je išlo i u jazzu koji je istraživao zajedno s legendarnim Boškom Petrovićem i najjačom postavom Zagrebačkog jazz kvarteta, no prevagnula je duboka fascinacija francuskom šansonom, na kojoj je prije pola stoljeća utemeljio uistinu iznimnu kantautorsku karijeru.

Zagreb je u to doba imao nekoliko istaknutih šansonijera, ali kako se poslije frankofonija povlačila pred nezadrživom amerikanizacijom, tako su i oni jedan za drugim ustuknuli pred novim glazbenim trendovima. Jedino je Arsen uvijek bio i ostao u trendu pa su s njim jednako uspješno surađivali glazbenici različitih generacija, od njegove Gabi i starog prijatelja Kemala Montena, preko Gorana Bregovića i Zorana Predina , pa čak i Mladena Burnaća pa do Natali Dizdar .