U Parizu je prošlog tjedna preminuo glasoviti hrvatski skladatelj, glazbeni pedagog i dirigent Ivo Malec u 95. godini života. Rodom je iz Zagreba, a studirao je dirigiranje i kompoziciju na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji i na Pariškom Konzervatoriju.
Hrvatska šira javnost pobliže je čula za njega 2013. kada je odbio primiti nagradu 'Vladimir Nazor'. Obrazložio je to navodnim dugogodišnjim prešućivanjem svoga lika i djela u Hrvatskoj te prekasnom zahvalom za umjetničke zasluge.
Malec je od 1952. do 1953. bio direktor Opere u Rijeci, a u Parizu je nakon susreta s Pierrom Schaefferom 1955. započeo suradnju s Grupom za istraživanje konkretne glazbe. Predavao je i kompoziciju na pariškom konzervatoriju od 1972. do 1990.
Također, dokazao se kao skladatelj akustičke i elektroakustičke glazbe. Skladao je na stihove Radovana Ivšića koji je svoj umjetnički dom također pronašao u Parizu.
Među antologijskim su mu djelima balet Makete (1956.), Sigma za orkestar (1963.), Miniatures pour Lewis Caroll za flautu, violinu, harfu i udaraljke (1964.), Cantate pour elle za sopran, harfu i magnetofonsku vrpcu (1966.), Oral za glumca i veliki orkestar (1967.), Lied za 39 gudača i 18 glasova (1969.), Dodecameron za 12 solističkih glasova (1970.), Vox, vocis, feminium za tri ženska glasa i devet instrumenata (1979.) te Arco–I za violončelo.
Dobitnik je brojnih diskografskih i najvećih državnih nagrada. Još 1957. godine dobio je nagradu grada Zagreba, a bio je i član Hrvatskog društva skladatelja.
POGLEDAJTE VIDEO: