U nostalgičnim ispovijestima legende showbusinessa za 24sata opisuju kako su preko noći stekli doživotne obožavatelje te stvarali kultne pjesme, serije i filmove.
Otkrivamo kako su živjeli najslavniji glumci, glazbenici, televizijski i radijski voditelji u doba bez realityja, YouTubea, Facebooka i Instagrama.
Istinski influenceri bivših vremena govore o zvjezdanim statusima koji su neusporedivi s današnjima, o filmovima i serijama s hollywoodskim budžetima, o turnejama koje su trajale mjesecima i na kojima su ih pratili milijuni.
U drugom nastavku Momčilo Bajagić Bajaga (58) govori o svojim glazbenim počecima, skrivanju od obožavateljica te supruzi Emiliji...
Moj pokojni prijatelj, Dražen Vrdoljak, bio je na probama za naš koncert koji smo mislili raditi u Beogradu u Domu sindikata. Rekao je 'Ne zvuči to loše, ja imam jedan mali klub, hoćete li doći i u Zagrebu imati generalnu probu', prisjetio se Momčilo Bajagić Bajaga (58) svog prvog zagrebačkog koncerta. Tako je, naime, 1984. prvi put došao u ondašnji Kulušić. Tad još nije svirao s Instruktorima, a na plakatu za Kulušić je pisalo 'Bajaga ex Riblja Čorba i bend'. Publika ga još nije dobro poznavala. Imao je samo jedan album - 'Pozitivna geografija'. Kulušić je primao 500-600 ljudi, a za vrijeme njegovog prvog koncerta je bio poluprazan. Bilo je, kaže, 300 ljudi, možda 250.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Ali odsvirali smo super koncert i ti su ljudi baš bili zadovoljni pa smo nekoliko mjeseci kasnije i napunili Kulušić - rekao je Bajaga.
Na tom drugom koncertu u Kulušiću, ovaj put s Instruktorima koje je osnovao iste godine, momci su slagali instrumente i vidjeli da im je pukla koža na bas bubnju. Otišli su Huseinu Hasanefendiću Husu u studio i upitali ga da im pomogne. Valjak je upravo snimao 'Uhvati ritam' i trebao im je zbor. Tražili su Bajagu da pjeva s njima.
POGLEDAJTE VIDEO:
- To smo snimili na brzaka, prijateljski i ispalo je dobro. Pjevao sam prateće vokale Parnom valjku, a Paolo Sfeci nam je dao kožu za bubanj - rekao je Bajaga.
Prije sedam godina htio je ponoviti svirku u Kulušiću no kad je čuo da je klub zatvoren nastupio je u Tvornici. Žao mu je da više ne postoji ni Lapidarij, ni beogradska Likovna akademija ni brojni londonski klubovi, dosta je, priča, tih kultnih mjesta u koje je rado dolazio, danas zatvoreno. Rado govori o počecima, danima kad nije ni slutio da će postati velika zvijezda bivše zemlje. Tinejdžerska želja bila mu je snimiti pjesmu i imati koncert pred 5000 ljudi. Svirao je po manjim bendovima, pisao tekstove. Grupa 'Bulevar' došla je u ondašnji Jugoton baš s Bajaginim tekstovima. Krenulo je uzlazno kad ga je pokojni prijatelj Rajko Kojić, s kojim je svirao u manjim bendovima, doveo u Riblju čorbu.
- Rajko je svirao u bendu SOS, a Bora je bio u Suncokretu. Kad je Bora izašao iz Suncokreta, njih dvojica su osnovali Riblju Čorbu. Ali su bili kao Bora, Rajko, Mišo i Vicko praktično kao trojica, jer je Bora pjevao i svirao 'akustaru'. Zato su željeli i gitaristu. Organizirali su i audicije, ali mene je Rajko zvao na jednu probu i primili su me - prisjetio se Bajaga.
Vrlo brzo objavili su prvi album 'Kost u grlu' koji je s hitovima 'Ostani đubre do kraja' i 'Rock'n'roll za kućni savet' imao tiražu od 120.000 prodanih primjeraka. Bajaga je još bio srednjoškolac kad je profesorima lagao da mora na operaciju slijepog crijeva, a otišao je na turneju s Čorbom. Čak je nabavio i ispričnicu od liječnika. I sve bi bilo dobro da u novinama nisu izašle fotografije s imenima članova benda.
- Odnio sam ispričnicu zamjeniku direktora, a ovaj me je dobro izribao. Srećom, sve je prošlo bez žešćih kazni ili ukora. Rekao mi je 'Dobro, bježao si iz škole, ali barem nisi gubio vrijeme po parkovima' - prisjetio se Bajaga.
Prve velike beogradske koncerte s Čorbom imao je u Dom omladine i na Tašmajdanu. Pred njima je bilo osam, deset tisuća ljudi. To je bilo vrijeme kad je bio popularan suhi led, magla i kad je izašao imao je, kaže, toliku tremu da do treće pjesme nije smio pogledati u publiku.
- Nikad nisam vidio toliko ljudi na jednom mjestu. Kad smo izašli trebali smo upaliti jedan prekidač na pojačalu, ali nitko nije mogao da pogodi od tog dima, ali na kraju je bilo super i koncert je bio dobar - priča.
Iako su tek ulazili u svijet rocka, obožavateljica nije nedostajalo. Bajaga kaže da su ih čekale, kao i na svakom koncertu, ali najomiljeniji je tada bio frontmen Bora. Ni tada ni kad se proslavio, Bajaga nije govorio da nema djevojku, da nije u vezi ili braku kako bi ga obožavateljice proganjale. Smatra da ga ljudi trebaju voljeti zbog glazbe.
- Da nisam stvarao dobre pjesme, ne bi me ni voljeli - kaže Bajaga. Rado se sjeti i jednog od prvih intervjua. Poslali su mladu novinarku da napravi priču s rokerom. Bajaga se za razgovor obrijao, došao u čistoj majici, a ona se šokirala i rekla mu 'Vauuu, ja sam očekivala da ćeš doći sav mastan i da ćeš reći da si se sada otrijeznio.' Ističe da mu je bilo super s 20, ali ne bi vraćao vrijeme. Zadovoljan je godinama, karijerom koja je puno veća nego je u mladosti očekivao. Sve iznad tinejdžerskih snova - da snimi prvu ploču i ima veliki koncert pred 5000 ljudi - danas shvaća kao bonus.
Na Tašmajdanu i u Domu sindikata je sa svojim Instruktorima imao prve koncerte. Pamti veliki pljusak na Tašmajdanu koji je krenuo nakon druge ili treće pjesme. Tada nije bilo krovova za pozornicu i svirali su po kiši još dva sata. Nitko iz publike, kaže, nije otišao.
- Bili smo mokri, sva oprema nam je pocrkavala. Kako smo i sutradan prodali 'Taš' morali smo posuditi opremu za taj drugi dan. A tad srećom nije padala kiša - govori. Tad je već imao drugi album 'S druge strane jastuka' koji mu je donio status velike zvijezde. Prethodni album, 'Pozitivna geografija' više su, priča, poznavali fanovi. Drugi je album, govori, bio prijelomni. Na njemu hit do hita, od '220', 'Vidi šta sam ti uradio...', 'Nemoj da budeš nja nja', 'Ti se ljubiš', 'Dobro jutro, džezeri', 'S druge strane jastuka', 'Šarene pilule za lilule', 'Dvadeseti vek'… do 'Zažmuri'. Sve su te pjesme nastale tih godina. Pet ovdje, dvije ondje, znam da je bio snijeg kad smo miksali 'Zažmuri'. Kornelije Kovač je radio aranžman - prisjeća se.
Neke je pjesme poput 'Verujem, ne verujem' napisao u dahu, a s nekima je 'ratovao'. 'Kad hodaš“, primjerice, imala je nekoliko verzija. Puno mu je oko nje pomogao Kornelije Kovač. I oko pjesme 'Dobro jutro, džezeri' uskočili su Mića Marković i Stjepko Guta. Bez njihove pomoći, tvrdi, ne bi napravio dobar aranžman.
- Volim različite žanrove, dosadno mi je držat se uvijek istoga. Srećom, poznajem glazbenike koji su odlični u žanrovima koje ne poznajem dobro pa me savjetuju – kaže Bajaga. U vrijeme Novog vala, kad su mnogi beogradski rokeri dolazili stajati pred Kavkaz družiti se i međusobno preslušavati demo snimke sa zagrebačkim rokerima, njegova '442 do Beograda' smatralo se, bila je inspirirana baš tom udaljenosti Zagreb - Beograd.
- Pjesma nije posvećena ni jednoj relaciji. Kad pišem pjesme moram voditi računa i o rimi, a to je bilo vrijeme kad smo puno putovali. Imali smo oko dvjesto koncerata godišnje i skoro da smo živjeli u kombiju. Napisao sam pjesmu o tome kako čovjek putuje, a da je to dosta daleko. Znači 300, 400 kilometara, to je već daleko, a 442 se rimuje s Beogradom - kaže.
Bio je sretan jer su si napokon priuštili i pravi kombi. Kada su, naime, bili klinci nisu imali ni uvjete ni love za putovanja, pa su na razne načine išli na svirke. Putovali su čak i furgonom (dostavno vozilo manje od kombija) koji nije imao prozore. Danas znaju svaki kutak bivše države, znaju gdje se dobro spava i jede pa im nije teško putovati.
- Kad si mlad, imaš puno energije i malo iskustva, a kad si stariji, imaš malo energije i puno iskustva, tako treba biti - rekao je Bajaga
U sklopu serijala 24sata 'Put do legende', pogledajte intervju sa zvijezdom serije 'Otpisani', Vojislavom Brajovićem.
POGLEDAJTE VIDEO: