Fabijane, dvije minute su jako duge i koncentracija je ključna. Samo se opustite i to je to, govorio mi je voditelj HRT-ove emisije 'Potjera' malo prije početka snimanja završne potjere u kojoj sam nastupao sam protiv lovca Deana Kotige. Nisam previše vjerovao u sebe, a nakon par promašenih zicera - još manje. No, na kraju sam se mogao samo uhvatiti za glavu i nasmiješiti zbog filmskog raspleta.
Ipak, krenimo redom. U prvom odlasku na 'Potjeru' ispao sam od Deana, a tad ga je Tarik Filipović prozvao zbog sad već mnogo spominjanog odbijanja fotografije u knjižnici. Deanu se žurilo, rekao je da se tog i ne sjeća, a tad je 'Potjera' bila u velikom uzletu te sam se veoma razveselio vidjevši ga na vratima i dobio - 'košaricu'.
Tarik mi je nakon ispadanja rekao da ću se vratiti i nakon pobjede izvaditi mobitel te udariti pobjednički selfie, a mobitel sam ostavio iza kulisa pa to nije bilo moguće. No, ipak sam dobio fotografiju s najvećim lokalnim, ako ne i regionalnim influencerom koji je imao loš dan, iako se ni ja ne mogu pohvaliti nečim boljim. Osim možda pobjedom.
A onda sam dobio priliku za ponovni dolazak na HRT i u šminki čuo Moranin glas te pomislio kako će ona biti lovkinja. Ipak, nakon što su se svijetla upalila i obasjala lice motovunskog šarmera, moram priznati da se u meni probudila želja za svojevrsnim 'vraćanjem duga'. Bilo je svakakvih ideja u glavi ako pobijedim, ali da se ne bi pitali gdje je tu respekt prema protivniku neke sam morao odbaciti.
Ali nakon ispadanja kapetanice Barbare, sklop razmišljanja se malo promijenio. A nakon promašaja pitanja o tome koja je država nastala nakon potpisivanja Rapalskog ugovora 1920. godine, jer logično je da prvostupnik povijesti na ovo pitanje k'o iz puške ispali 'Dubrovačka'. Moje su se misli malo pogubile. Ipak, uspio sam se sastaviti i s 21.000 kuna ući na ploču.
A tamo je bilo zanimljivo. Kako mi je praćenje sporta svakodnevica, strahovao sam da ne promašim neko pitanje iz sporta - dosta sam se napromašivao u člancima, a čitatelji 24sata su to primijetili pa je sve ispravljano. Ipak, na najvećoj sceni se nisam trebao ispravljati u sportskim aktualnostima.
Tako mi je pitanje o grbu klubova iz Serie A bio poklon. Građanina Kanea sam pogledao nekoliko puta, ali ponuđene druge filmove i nisam pa sam nekom logikom o trećem čovjeku i enigme ružinog pupoljka naslutio da bi odgovor mogao biti C - i pogodio. Kao i na pitanje o ratovanju u Brazilu i Urugvaju jer su prema meni dostupnim podatcima u glavi Nelson i Napoleon umrli početkom 19. st, dok se Garibaldi tad tek rodio.
A onda su krenuli problemi koji su izazvali i neke teorije zavjere u komentarima. Naime, nakon promašaja Jacobsonovog organa na koji sam ja zaplovio da služi za svojevrsni sluh, uslijedilo je još jedno pitanje koje nije prikazano u TV programu. Pitanje je glasilo 'koje slovo ne označava kemijski element u periodnom sustavu'.
Ponuđena su bila slova Q, W i Y. Zablokirao sam, a nakon što je Dean odgovorio, samo sam udario B i nadao se najboljem. Ali i shvatio da sam W vidio dosta puta u životu, a i toliko se puta nasmijao legendarnoj 'Večernjoj školi' i Pervanovoj doskočici 'pružaš otpor k'o volfram u žarulji'. Da je Y oznaka za Itrij, iskreno, nisam znao, a točan odgovor je bio Q. I to je cijeli misterij kako je Dean odjednom došao s tri na jedan korak zaostatka. Također, nakon što sam se sjetio odgovora počastio sam se s jednim laganim 'Ti si teški idiot, Fabijan' pa je vrlo vjerojatno to razlog izbacivanja spomenutog pitanja iz prikaza.
A zatim se dogodio i fijasko. Sam sam sebe pokopao s lošim razmišljanjem i nespajanjem odgovora koji je bio ponuđen u pitanju pa sam završio u sobi za natjecatelje. Nije to bilo dugo jer su svi moji suigrači ispali. Gospodin Vinko hrabro je pokušao s višom, a gospodin Danijel nije imao sreće na ploči.
Želio sam se okušati 1 na 1 s Deanom, čisto da vidim što mogu, dao sam ekipi do znanja, a oni su zaključili da sam u ovom navratu bio najbolji u brzopoteznima te na ploči pa sam dobio novu šansu. Zahvalan sam im na tome, a nadam se da ih je razveselio barem osvojeni iznos. Moja viša ponuda bila je 80.000 kuna, a Dean je ponudio pola od toga - 40.000 kuna.
Bilo je tu svega, ali budimo iskreni, u toplini doma i ja bih bio jedan od onih koji bi rekao da je to bilo, pa čak i loše. Nakon napisanih masu tekstova o Marku Rogu smjestio sam Cagliari na Siciliju, o Toy Storyju i Sidu nisam ni razmišljao, a čaj od metvice ponosno stoji na polici. Ipak, posebno u uho bode promašaj na mjuziklu. Da, i sam je Joško priznao kasnije da je malo pogriješio u naglašavanju riječi 'Getsemani', ali već se prema 'Peter's denial' moglo shvatiti o čemu se radi. A o Veternici kraj koje sam toliko puta prošao ne treba ni trošiti riječi. I sjetio sam se Joškovih riječi o koncentraciji kad sam nakon pet točnih odgovora zaredom pomislio 'pa dobro mi ide', zatim čuo pola sljedećeg pitanja i sljedeću minutu ostao bez točnog odgovora.
Bilo kako bilo, dok bi kod kuće imao laganih 14 koraka prednosti, ovako smo ostali na devet što je trebao biti lagan posao za lovca. A malo je problematično kad u završnoj potjeri znaš iste odgovore kao i lovac i dok on promašuje - promašuješ i ti. Znamo da Dean ne prati sport u detalje, a u kratkom vremenu kad se navučeš na krivu informaciju, teško se iz toga izvući.
A na kraju se ispostavilo da je to pitanje uletjelo k'o Birdov šut preko Drexlera u susretu Celticsa (ne Celtica) protiv Portlanda za pobjedu. Zadnje je pitanje bilo teško, a Dejanu se dogodila stativa u presudnom trenutku. Vjerujem da mnogima izgleda kao da je sve namješteno, ali treba probati sjesti u stolicu i vidjeti kako se neki put ne možete sjetiti ni najjednostavnijih stvari u brzini, a kamoli 'tko je 1912. portretirao novinara Arsena Masovčića i sliku nazvao "Bonvivant"'.
Da, bilo mi je neopisivo drago što sam bio jedan od rijetkih koji su pobijedili lovca u izravnom okršaju u završnoj potjeri, ali opet ostaje žal jer smatram da sam mogao pokazati više. Bilo kako bilo, toplina doma i svjetlo reflektora su nebo i zemlja, a jedna za mene i gora stvar je kratkovidnost koja može odmoći u studiju. Majka se propisno naljutila jer sam osvojio novac, a nezadovoljan sam, a reklo bi se, 'taki mi je karakter'.
Naravno, Dean Kotiga je za mene gospodin doktor kviza, ali ne pobjeđuje uvijek bolji. Znaju to mnogi koji su se okušali u nekom natjecanju, a ovaj sam put imao više sreće ili bio manje grozan od Deana. Padali su i puno bolji na raznim poljima, a volite li kvizove - pokušajte, to je jedno krasno iskustvo. Bilo kako bilo, ekipa je za Božić dobila 10.000 kuna što će im dobro doći, a ja uz to i osobno zadovoljstvo jer sam, naravno, na istoj fotografiji na kojoj je i 'Dejanko Tigar', kako su ga simpatično znali nazvati.
A sljedeća stepenica? Neki novi pikado intervju u 24sata svakako jer je naš Boris Krčmar na Svjetskom prvenstvu, a dogodine tko zna, možda mi se sreća još koji put osmjehne pa da i nakon završetka pandemije i uživo odgledam koju partiju sad već opjevanog pikada i Alexandra Palace u Londonu.