On je bio proslavljeni sportaš, a ja djevojčica koja je tek počela trenirati. Bio mi je idol, uzor koji je ispunio sve što sam ja tad htjela, otkrila je najbolja hrvatska atletičarka Sandra Perković (31) u velikom intervjuu za RTL.hr u kojem je govorila o sportskom putu, odrastanju uz samohranu majku i upoznavanju, suradnji i ljubavi s Edisom Elkasovićem (38).
POGLEDAJTE VIDEO
- Nisam ga tada gledala kao dečka koji bi mi se mogao svidjeti. Kako su godine išle, kako smo sazrijevali, tako su se naši putevi spajali. Nakon šest godina prijateljstva jedne večeri sam nazvala prijateljicu Valentinu i rekla joj da mi se sviđa Edis - rekla je Sandra.
Njihovo prijateljstvo brzo je preraslo u ljubavni odnos koji je uz sebe, naravno, donio i poslovnu suradnju. No, uspjeli su privatno i poslovno odvojiti bez problema.
- Sportašima na stadionu je najzabavnije bilo kada mu kažem 'treneru', a meni to ide samo od sebe. On je moj trener, osoba koja me vodi do savršenstva i u tom smislu se prema njemu ponašam kako njegova titula glasi. U kućnim atmosferama se odnosimo kao pravi par. Nije to teško razlučiti, ali nam se dogodila situacija u kojem je naš privatni odnos patio zbog sportskog, no uspjeli smo to riješiti. Mislim da smo nas dvoje kao kocke koje su kliknule zajedno - ispričala je hrvatska atletičarka.
Iako se par prije nekoliko godina razdvojio, shvatili su da su stvoreni jedno za drugo. Oko svadbe i djeteta, kaže, ne osjeća pritisak.
- Mi smo definirani par, hoće li se to dogoditi u skorijoj budućnosti - vjerojatno hoće - istaknula je.
Odrasla bez oca
Sandra je u intervjuu otkrila kako je njezin najveći životni oslonac majka Vesna. Naime, zbog nje, nije ni osjetila da nema oca, koji ih je napustio kada je ona imala pet godina.
- Ona mi je najveći pokretač. Ni baka, ni ona, ni ja, nismo imale lake živote. Borile smo se, trudile, sve smo morale stvoriti - započela je Sandra.
- Mama mi je davala koliko god je mogla, zahvalna sam joj na svemu. Brat je magistar strojarstva, a ja sam olimpijska pobjednica, smatram da se moja mama jako borila da bismo mi bili ono što jesmo - nastavila je.
Atletičarka kaže kako je kao mala djevojčica znala da neka djeca imaju mamu i tatu, a da ona ima samo mamu. Njezina majka ispunjavala je ulogu oba roditelja.
- Nisam imala niti potrebu imati tatu. Ne znam gdje bih ga smjestila u taj svoj dnevnik. Moje djetinjstvo je bilo prekrasno i da bih se sad vratila, bilo bi samo zbog nje. Ljubav i energija koju nam je davala je nemjerljiva. Sretna sam i ponosna što sam njezina kći - zaključila je Sandra.