Za 40. godišnjicu Histriona Zlatku Vitezu izradit ću maketu prvog trabakula, kojim je plovila naša glumačka družina, kaže Žarko Potočnjak (68).

Glumac je prvi brodić napravio u osnovnoj školi. Kao desetogodišnjak ljeti je pomagao u brodogradilištu i maštao je da će konstruirati bešumni brod. Nakon gimnazije upisao je brodogradnju, koju je studirao dvije i pol godine, a zatim otišao na kazališnu akademiju. Ljubav prema brodogradnji nije ga napustila ni danas, pa stastveno radi makete brodova.

- Jednom sam s tatom išao na Bundek pokazati mu kako plove. Pustio sam brod s jedne strane jezera i potrčao na drugu da ga ulovim. Čuo sam krčanje. Moj brod se zapalio i potonuo. Zato danas svoje brodove isprobavam u kadi – smije se glumac.

Na svoje je makete do sada potrošio četrdesetak tisuća kuna.

Dijelove, kao što su topovi, jedra, ljestve... kupovao je u specijaliziranim trgovinama u Austriji ili Njemačkoj. Sad se toliko izvještio da i njih radi sam.

Izvježbao se pa top od metala napravi za deset minuta. Za jednu maketu treba mu četiri mjeseca. Ponosi se maketom sjevernjačkog ratnog broda iz XI. stoljeća. Napravio je i džunku, brod koji je vidio u Singapuru.

Tamo se, kaže, ne ide u restoran na večeru nego na džunku. Jako ga je zanimala grčka direma, ratni brod koji je druge palio zapaljivim strijelama ili bušio oštrim prednjim dijelom. Njoj se potpuno posvetio pa je bila gotova za mjesec dana. Miroljubivi Potočnjak voli ratne brodove jer im naoružanje daje šarm.

Žarko svoje makete ne prodaje, niti ih je ikad radio po narudžbi. Obećao je napraviti brodić Arsenu Dediću (76), koji na njega čeka desetak godina.

- Još ga radim, čim ga završim, pojavit ću mu se na vratima. Gabici ću darovati buket cvijeća a njemu brod – najavljuje Potočnjak. Dodaje da će se na taj način odužiti Dediću, koji mu je posvetio pjesmu “Kad se Žarko baci”.

- Napisao ju je gledajući me u histrionskoj predstavi za koju je pisao glazbu. U njoj sam se tridesetak puta usred rečenice bacio na pod - opisuje glumac kako je nasmijavao publiku.