Za svaku utakmicu domaćeg prvenstva tražimo neki slobodan termin. Igrat ćemo kad god imamo rupu, a da smo u Zagrebu. Nadam se da će ovaj eksperiment trajati samo ove sezone jer ovo nije normalno. To je košarkaški genocid za koji netko mora odgovarati, ljutit je Aco Petrović.

Nakon krasnog ljeta s reprezentacijom Aco je opet u ulozi prvog operativca Cibone, a genocid o kojem govori je suludi raspored prema kojem će klub odigrati možda i 90 utakmica u sezoni.

Ovim smo oslabili ligu

Od ove jeseni se, naime, istodobno s regionalnom ligom i europskim natjecanjima, igra domaće prvenstvo s 14 klubova.

Cibona i Cedevita igrat će praktički svaki drugi dan, a tu su i mnogobrojna teška putovanja.

- Nama i Cedeviti ovo je eksperiment. Oni imaju više licenciranih igrača (21 u odnosu na Ciboninih 18, op. a.), ali kad nas pritisnu porazi s drugom momčadi, morat ćemo posezati za igračima iz prve, a tu dolazi do raubanja igrača do krajnjih granica. Prošle sezone Ante Žižić je već do domaće lige bio izmožden. To nije humano - viče Aco i napominje da bi bilo bolje da su Cibonini mladi igrači išli na posudbe razvijati se u A1-ligašima.

- Ovako smo mi uzeli pet igrača, Cedevita desetak, a oni su trebali igrati drugdje. Ovako smo oslabili ligu a ne ojačali - objasnio je Petrović, koji bi htio nastaviti raditi i kao izbornik reprezentacije, kad je već napravila najbolji rezultat na interkontinentalnim natjecanjima nakon 1994. godine.

Stalno me podcjenjuju

- Nemam pravo to napustiti. Najvažniji igrači rekli su mi da im je najdraža opcija da nastavimo ovako. Ako odgovorni misle drukčije, OK, ali onda moraju preuzeti odgovornost koju donosi ta odluka. Posljednja medalja Hrvatske je moja, posljednja titula Zadra je moja, posljednji veliki rezultat Cedevite (3. mjesto u Eurokupu, op. a.) je moj. A cijelo vrijeme me podcjenjuju. To je moja karma posljednjih 25 godina - kaže Aco pa objašnjava.

Taktika, ne psihologija

- Velika pogreška je misliti da se moji uspjesi baziraju na atmosferi. Pa nismo dobili Grčku, Italiju, Španjolsku zbog atmosfere nego zbog taktike, kolektivne obrane... Ne favorizira me to što se apostrofiraju moji međuljudski odnosi i psihološki aspekt, a minimalizira taktika koja nas je odvela do svih tih pobjeda. Tko god gleda s košarkaške strane, mora to razumjeti.