Kad god je na televiziji neka košarkaška utakmica, uvijek se nadam da će sukomentator biti Aleksandar Petrović.
Aco uvijek sve vidi i sve zna unaprijed. I prije nego što će neka momčad nešto napraviti, on to kaže u eter. I baš tako se dogodi.
U tim trenucima, da mogu, s njim bih potpisao da bude doživotni izbornik hrvatskih košarkaša. Čovjek na klupi s kojim nam ne može pobjeći medalja.
Pogotovo kad u momčadi ima Bojana Bogdanovića u najboljim godinama, Darija Šarića nakon sjajne sezone u NBA-u, povratnika Popovića, supertalentiranog Bendera...
U Turskoj Aco nije imao takav uvid što se događa na parketu kao kad komentira na TV-u. Nije znao prepoznati što će Rusi napraviti prije nego što naprave.
Nije to znao ni sa svojom reprezentacijom. Zato smo u osmini finala i pali kao prosječna momčad. Baš kao protiv Češke prije dvije godine.
Što se dogodilo? Aco nije imao ni plan A, ni plan B, ni plan C. Zapravo, sve je gurnuo u ruke Bogdanovića i Šarića. Da oni utakmicu rješavaju svojom klasom. I to je bilo to. Ako ide super, ako ne...
To na tako visokoj razini košarke ne ide. Gotovo da nismo vidjeli tri pripremljene akcije. A kako to izgleda kad jedan on njih zakaže, ili oba, upravo su nam to pokazali Rusi.
Jasno je da ovoj Hrvatskoj nedostaje pravi razigravač i vrhunski centar. U modernoj košarci, zapravo u bilo kakvoj košarci, to je veliki hendikep.
A kad taj hendikep ne pokriješ s pripremljenim akcijama onda izgubiš s 20 koševa razlike i primiš više od 100 poena. O obrani protiv Rusa teško je reći bilo kakvu pristojnu riječ, kojom ne bi uvrijedili naše košarkaše.
I obrana je zapravo ovisila o tome što će Bojan i Dario napraviti naprijed. Obranu hrvatski košarkaši nisu niti igrali, na kraju je to bilo i tužno gledati. Iskreno, šteta da se u košarci kao u boksu ne može prekinuti meč bacanjem ručnika na teren. Negdje početkom posljednje četvrtine to smo i htjeli učiniti.
Aco nije imao plan B u Turskoj, a sad je pitanje imaju li Stojko Vranković, predsjednik HKS-a, i Dino Rađa, prvi čovjek stručnog savjeta.