Suci su držali ruku u zraku, prijetio je pasivan napad, Francuzi su imali deveterac. Narcisse je krenuo, bacio "cepelin", napravili su nekoliko blokova i Abalo je lako zabio. Koji trenutak poslije ista situacija na drugoj strani. Trojica naših stoje u "zidu", Lacković skače i pogađa u blok dvaput zaredom. Bez ikakve ideje i organizacije. I tu je razlika između Hrvatske i Francuske...
Na zadnjih nekoliko natjecanja stalno se "tučemo" s Francuzima u završnicama. Na SP-u su nas izbacili u četvrtfinalu nakon savršenog učinka u skupini, mi njih u polufinalu EP-a u Norveškoj. U Pekingu je opet došao red na njih, dobili su nas dvaput i dokazali da su u ovom trenutku bolji. Što je i logično...
Zašto logično? Zbog ovoga - Mirko Alilović je obranio prvu loptu u 27. minuti, ukupno pet za 60 minuta. Thierry Omeyer? Čak 17. A od golmana se "živi i umire" u rukometu, u ovakvim utakmicama pogotovo... 'Ajmo dalje - Lacković šut 0-6, Narcisse 6-9, Metličić 2-7, Burdet 6-7... Promašili smo i tri penala iz šest pokušaja.
Tako se do pobjede ne može. Još ako ti je i Balić "polovičan", ako ti iz nekog razloga na klupi gotovo cijelu utakmicu provedu i Džomba i Losert, ako ti nezagrijani, hladni i neiskusni Duvnjak prvi put u igru uđe četiri i pol minute prije kraja, ako "prodaš" čitavo čudo lopti... Ništa, uzmimo barem broncu, i ona lijepo sjaji...