Vama je ovo derbi, a nama još samo jedna utakmica. Lunaticsi, dočekalo nas je na transparentu na ulasku u zagrebački kvart Vrapče.
Možda će fanatični navijači tog četvrtoligaša današnju utakmicu 1/16 finala Kupa protiv Hajduka (15:30, HNTV) doživjeti kao i svaku drugu, no ona će za taj klub definitivno biti najveća u novijoj povijesti. I to u rangu s onom protiv istog protivnika u Kupu maršala Tita 1990., kad se u Kranjčevićevoj natiskalo 12.000 ljudi i pratilo prolazak “bilih” (6-0) na putu do titule u zadnjem Kupu u bivšoj Jugoslaviji.
- Ta utakmica bila je u turbulentno političko vrijeme, pa i samo izvlačenje u Beogradu gdje sam bio s hrvatskim zastavicama. Tada su još u FSJ-u bili Zorislav Srebrić i Ante Pavlović koji su vodili ceremoniju i prezentirali tko je to NK Vrapče, da to nije nešto što se jede - kaže nam Tom Kačinari.
I tada je bio u NK Vrapče, a danas mu je predsjednik.
- Te sezone prvenstvo smo odigrali s 26 pobjeda i četiri remija, što je jedan od rariteta u jugoslavenskom i hrvatskom nogometu. Bio sam tada u tehnici prve momčadi. Atmosfera je sasvim drugačija. Organizacijski smo 99,99 posto spremni, sve što se od nas tražilo ispunili smo. Po rangu natjecanja možda smo mali klub za Hajduk, ali smo u zadnjih 15 godina organizacijski i po rezultatima zadovoljni. Nismo zadovoljni što smo u 80. obljetnici postojanja završili u nižem rangu natjecanja uz niz okolnosti koje su mogle biti spriječene od strane HNS-a.
Uvjete travnjaka i tribina igrališta na zapadnom dijelu metropole doveo je gotovo do savršenstva.
- Da bismo stvorili neke dobre uvjete, svjesno smo ušli u rizik trošenja novca. Mogli smo ostati na 330 sjedalica, ali htjeli smo da još ljudi može gospodski pogledati utakmicu pa smo išli u nabavku 520 stolica i ukupni je kapacitet sad 850 sjedalica. Moramo imati 60 zaštitara...
Travnjaka u Vrapču ne bi se posramili niti prvoligaši.
- Kod nas je to sve čisto, nema žbunja i grmlja kao kod susjednih klubova. Bit će bolji od Hajdukova nakon Ultre - nasmijao se Kačinari i zahvalio oružaru Ivanu Kovačiću koji mu se, unatoč ozbiljnoj bolesti, i dalje javlja te sugerira kako održavati teren.
- Često je znao biti zvijezda prijelaznog roka, ali kod nas se ipak zadržao. Gajim nadu da će se vratiti na posao. Savjetuje me kako bacati gnojivo, koliko kila, koje vrste, kako špricati protiv djeteline...
Igrači su, tvrdi, još od subote posebno motivirani za meč.
- Treba ih opustiti. Rekao sam im "Dečki, haklajte, znate haklati. Nemojte imati japansku zastavu na guzici. Bijele gaće i ukakio si se, je*iga. Sad morate pokazati što znate. Igrajte, ovo ste sami zavrijedili" - kaže predsjednik Vrapča, koji će sav prihod od ulaznica donirati upravo igračima.
Dobro će im doći, s obzirom na činjenicu da od nogometa ne mogu živjeti, nego ujutro rade, a popodne dolaze na treninge.
- Imamo u momčadi skladištara, nogometnog trenera, informatičara, konobara, vozača kamiona, dostavljače koji voze po cijeloj Hrvatskoj... Neki su boemčine, ali nitko nije preskočio trening. Neki su nezaposleni, a četvorica oženjeni. Jedan je jučer postao i tata - prepričava šef kojemu je mobitel konstantno zvonio.
Brojni mu nude pomoć, zahtjevna je organizacija utakmice. Ipak ne dolazi gost poput Hajduka svaki dan. A kad nema velikih utakmica, život niželigaša nikako nije lagan.
- Nema tu zarade. Moj kapetan stanuje u Vukomercu, dolazi svaki dan u Vrapče prvi na trening, nikad nije zakasnio. Što mu ja mogu dati u zamjenu za to? Možda pojačanu ishranu jer se troši i eventualno za putni trošak, kartu za vlak, gorivo. I imaju neoporezivih 1600 kuna, što imaju po Zakonu o sportu. To plaća klub - kaže Kačinari i dodaje:
- Grad nam daje novac za održavanje sportskog objekta. To je jedna mantinela. Grad nama da novac, a mi mu ga vratimo kroz vodu, plin, struju i komunalije. Kad se izračuna kvadratura prostora koji se održava i sredstva koja su dotirana, ispada da smo jeftinija radna snaga od Kineza. Ne možete ovaj klub održati s 350.000 kuna godišnje za objekt i natjecanje. To je nemoguća misija. Ostalo je privatni novac. Pa samo jedan stroj za održavanje travnjaka stoji 10.000 eura...
- Ulazim li u svlačionicu? Ne, nemam potrebu. Nisam takav tip. Koji ih put malo okuražim: "Ajmo, dečki, igrajte i ne bojte se ovih koji galame".
Odojak, kaže, neće okrenuti jer to nije stil Zagreba, ali počastit će se igrači i VIP gosti.
- Ne, to bih možda radio da sam u Unešiću ili Mravincima, ali ja sam u Zagrebu, na zadnjem broju Ilice i početku Aleje Bologne. Nije to naš stil. Imat ćemo catering za VIP-goste i igrače zajedno. Htjeli smo počastiti i Hajduk, ali nisu pristali. Oni će pojesti pizzu u svlačionici i ići natrag u bus. Tako im je nutricionistica odredila. I mi imamo nutricionisticu koja kaže da moramo pojesti odojak i popiti dvije gajbe piva poslije utakmice! Vidite kako se razlikuju... Znam da ne smiju zbog Udruge Naš Hajduk družiti se ni s kim iz Zagreba - zaključuje predsjednik Vrapča.
VIDI OVO! Suigrači i kolege čestitali Luki: Bravo, zaslužio si ovo.