Sklonio se Ivano Balić negdje sa strane, nije želio u prvi plan, ali intenzivno je proživljavao sve što se događalo u Poljskoj.

Živcirao se na tribini, galamio na svaku pogrešku, spornu sudačku odluku, šest mjeseci nakon završetka karijere bio je u teškom iskušenju.

- Kako je biti u ovoj ulozi? Ma nikako, što me to pitaš uopće... Katastrofa je kad nisi na terenu - vrtio je glavom Ivano .

Tijekom utakmice za treće mjesto toliko se ljutio i vikao da su ga čak i s klupe morali smirivati. Više nije u dresu, otišao je u legendu, ali temperament je ostao isti. Nitko nije ni očekivao da će mirno i staloženo sjediti na tribini.

- Ma kakvi miran, lud sam već 15 godina, di ću sad biti normalan... Bolje da me nitko nije vidio kako se ponašam na tribini - sa smiješkom je govorio Ivano u predvorju hotela dok su mu prilazili brojni prijatelji iz igračkih dana.

- Ovo je novi život i treba se prilagoditi svemu tome, moram naučiti kako biti na tribini - svjestan je rukometni velikan, danas u ulozi koordinatora za muški rukomet.

Hijerarhija kaže da je nadređen izborniku Babiću, treneru kojega godinama poznaje i kojem silno vjeruje.

- Dobro je, na kraju je sve ispalo super i moramo biti zadovoljni broncom. Je, imali smo šansu i u polufinalu, nismo odigrali kako treba, ali nema veze, u utakmici za treće mjesto pokazali smo zube, da smo momčad koja zaslužuje medalju - zadovoljan je Balić .

Aktualni izbornik radio je i u njegovoj i Metličićevoj rukometnoj akademiji, godinama se već znaju, Balića neće iznenaditi kad Babić dođe pred kamere i krene pričati o Božjoj pomoći, proročanstvima, snovima sa značenjem...

- Želja je poseban tip, ali važno je da je ovo sve dobro odradio. Idemo dalje u pozitivnom ozračju, boriti se i truditi, ja sam uvjeren da nas čeka lijepa budućnost - kaže Balić , koji na pitanje o Babićevim medijskim istupima kaže:

- Nemam komentara.

Uz osmijeh, naravno, svjestan je da je hrvatska javnost imala velikih problema proniknuti u izbornikov um.

- Svatko je svoj čovjek, ali ja mislim da ni to nije bilo loše - zabavlja i Balića prijatelj Babić.

Europsko prvenstvo u Poljskoj malo ga je maknulo iz ureda, iz svakodnevnice, iz ritma na koji se tek navikava. Ne bi se to baš dalo pretpostaviti poznavajući Ivana Balića, ali priča kaže da je svaki dan prvi na poslu.

U 8 ujutro, čak i malo prije. Ostatak radne zajednice dolazi tek nakon što Ivano već krene u akciju.

- Znači, dobre vijesti brzo se šire, ha, ha... - kazao je Ivano nakon "razotkrivanja" pa se osvrnuo na svoj novi način života:

- Nije loše, ali drukčije je. Nema nekog uzbuđenja, amplituda gore i dolje, sve je nekako ravna linija. Ali dobro, treba se čovjek na sve naviknuti - svjestan je Balić .

Najviše ga motivira rad s mlađim uzrastima, to je dio posla koji ga u ovoj fazi prilagodbe drži na životu.

- Da, to me najviše zanima, to mi je najzanimljivije. Želim pokušati nešto promijeniti, napraviti bolje, drukčije, ali tek ćemo vidjeti što će biti od svega toga.

U trenucima slavlja, dok su igrači slavili sakriveni po sobama, on je bio u svom filmu. A opet, ne toliko daleko da razmišlja o kvalifikacijama za Olimpijske igre. Čeka nas jako težak posao, u skupini smo sa Danskom, Norveškom i Bahreinom, a dalje idu najboljih dvoje. Bahrein i još netko neće vidjeti Rio.

- Ima još vremena, ne želim sad o tome razmišljati, doći će i to na red. Ostala su još dva i pol mjeseca do tog turnira, stignemo sve pripremiti - vjeruje Balić .

Morao je već krenuti dalje, prijatelji iz njemačkih dana zvali su ga k sebi, navijači su molili za fotografiranje... A on je gledao prema njemačkim reprezentativcima.

- Nijemci su zasluženo otišli do kraja, imali su čudesnoga golmana Wolffa i stvarno im svaka čast, treba im skinuti kapu za sve što su pokazali - zaključio je Ivano .

Godine prolaze, sve se mijenja, pa tako i njegova uloga u hrvatskoj rukometnoj priči. Navikava se, dokazuje, svjestan da povratka više nema. Na žalost po sve prave ljubitelje rukometa.

POGLEDAJTE VIDEO: Balić slavio na Trgu s Kaubojima