Svi su naši izlazili presretni, Darijo Srna pogotovo. Baš je primao čestitke, zazvonio je telefon.
- O, prezidente! spasiba! - rekao je javivši se na mobitel. Nakon nekoliko minuta se vratio.
- Evo, nazvao je moj predsjednik Ahmetov. Ukrajinci su izgubili 3-0 od Turaka, ali on je odmah zvao mene i čestitao mi. Znate, on je veliki navijač Hrvatske - ushićeno je govorio Srna, možda malo i pretjeravši. Jer, Ahmetov je ipak Ukrajinac, a oni su nam glavni konkurenti. Uzdahnuo je i odahnuo.
- Sigurno je pao veliki kamen sa srca, naše su izjave bile ohrabrujuće uoči utakmice, ali bilo je lako pričati, trebalo je to napraviti. Uh, da nismo pobijedili bilo bi nam stvarno teško... Dudu se vratio i s njim smo momčad svjetske kvalitete, veliki smo. A i Slaven je još jednom pokazao da je veliki trener, stavio je mene na beka, Ćorluku na stopera i bilo je još bolje!
Ivicu Olića ljubio je tko je stigao, opet je i Bjelorusima potpisivao autograme. Otvorio je i zatvorio vrata velike pobjede.
- Sezone je stvarno sjajno počela, u subotu gol za Bayern, sad ovo. Ma ne, zapravo nije to početak, to je nastavak do prošle sezone... - "hvalio" se Olić, kojem nije bilo svejedno zbog onog promašenog zicera i stative.
- Pomislio sam: "Ne opet!" Najbolji udarac završio je u stativi, a iz teške situacije zabio sam prvi gol. Ipak, dobro je prošlo, pobijedili smo, velika pobjeda - rekao je Olić i ponovio suigrače:
- Veliki je teret pao s naših leđa, idemo sad dalje - pričao je Ola, sretan što opet igra u tandemu s Duduom. Sjećamo se još kako su na Wembleyu izigrali Englesku obranu za onaj drugi gol.
- Možda možemo opet, vidjet ćemo. Ali, ajmo mi prvo pobijediti Bjeloruse kod kuće, pa ćemo dalje. Uglavnom sad smo si dignuli samopouzdanje i sve opet izgleda ljepše.
Nekoliko sati nakon pobjede Niko Kranjčar napunio je, 13. kolovoza, 25 godina. Bio je sretan rođendan.
- Jest, doista jest. Napravili smo veliku stvar. Ako smo kompletni, to je onda nešto drugo, sjajna momčad!