Šukerova ostavka ovdje nije tema. Teza da je brendova ostavka zapravo stvar prošlosti i nije neka akrobacija. Da je otišao čim je postao predsjednik. Ili, da banaliziram, da u anketi ponudiš iduće odgovore, 1) treba odmah dati ostavku, 2) dobro radi, neka ostane, 3) ionako Mamić vodi HNS, svejedno je tko je predsjednik, vjerujem da bi dosta ljudi zaokružilo treću opciju.

Ili, još banalnije, zamislimo situaciju, Mamić je dao ostavku na sve funkcije, ne pojavljuje se u Savezu ni u Dinamu. Pravo bi pitanje bilo je li dao ostavku na funkcije ili na upravljanje, odlučivanje.

U tom je kontekstu Sportska akademija, o kojoj sam čuo prije koji tjedan, daleko značajnije pitanje od Šukerove ostavke. Čovi je ime Tomo Barišić, nekad je igrao nogomet, naigrao se po Slavoniji i Americi, dospio na Hajdukov prag. Sad djecu okuplja oko trinaest sportova. Zapravo radi posao koji bi trebala raditi država.

Treneri svih tih sportova djeci pokažu o čemu se tu radi, odgovore na sva pitanja kojih se dječji um može sjetiti, pa djeca koja ne znaju kojim bi se sportom htjela baviti vide što im se najviše sviđa, a i roditeljima je lakše. Što je sve sitnica u odnosu na korist za zdravlje, prevenciju pretilosti i, posljedično, uštede solidarnog zdravstvenog sustava zbog odabira boljeg stila života.

Iks puta sam pisao da profićima ne bih dao ni lipu, to jest da bi država i gradovi u suradnji s profićima morali zaraditi makar lipu više nego što ulože. Ali nekad se stvarno pitam jesmo li svi mi poludjeli. Staviš na jednu stranu stotinjak roditelja i njihovu djecu, i sve što je potrebno da se ta djeca okupe, dobru volju trenera trinaest sportova da poklone svoje vrijeme, cijenu najma dvorane… S druge strane staviš Šukerovu ostavku ili bilo koju drugu temu tog tipa. I što nam je važnije?

Hej, nije pitanje hoće li Šuker dati ostavku, pa ni hoće li Mamić otići. Sliku stotinjak djece i roditelja treba preslikati na cijelu Hrvatsku. Ne ograničiti se na Sportsku akademiju nego se pobrinuti da sva djeca okuse sve sportove koji ih zanimaju.