Kao sudac koji jedva čeka dosuditi penal za klub koji mu je drag ili ga plaća, ekipa iz HNS-a je jedva dočekala pokazati lokve na maksimirskoj travi. A i ja kao da sam ih tu jedva dočekao.

Više od dvadeset godina, putujući svijetom, stotinama puta sam se osvjedočio da se sirotinja trudi zadiviti goste. Od serviranja banketa umjesto očekivane obične večere do skupljih podastiranja dokaza o kompleksu manje vrijednosti, što bi stadion svakako bio.

Na magnetnu rezozanciju čeka se godinu dana, majke se na Facebooku žale da djeci neke preglede zakazuju za godinu i pol, krovovi škola se ruše djeci na glavu, nema rasvjete uz ceste bez pločnika sa strane, ali – stadion nam treba jer "što će stranci reći".

S druge strane, bogati imaju stadion ako je ekonomski isplativ ili ako su prije gradnje stadiona riješili niz važnijih stvari. Dobro, i bogati opako zabrazde u korupciju pa napumpaju troškove i svale ih na porezne obveznike ili sagrade nešto što im ne treba, ali manje se vidi i manje boli ako je sistem načelno u redu.

Da je Hrvatska pobijedila Tursku 5-0 kod kuće i 3-0 u gostima, jednako tako svladala i Island i sve ostale, osvojila medalju na Svjetskom prvenstvu ili čak naslov, opet bih rekao neka stadion plate oni kojima stvarno treba. Ma neka ga grade i oni kojima ne treba, samo neka meni i punjačima proračuna ne otimaju pare.

Nije problem ni što se Modrić koječega ne sjeća, pa se tako uskoro neće sjećati ni da je igrao na terenu na kojem lopta ni ne odskače niti se kotrlja. A čega se ne sjeća, ne može ga boljeti.

Da vođe navijača preuzmu HNS i vode ga moralno kako bi ga sveci vodili, stadion je i dalje luksuz za koji ovi porezni obveznici nemaju love. Jednostavno, valjda je samo Svjetski kup na Sljemenu veća spalionica para od stadiona.

Vjerujem da će se Hrvatska plasirati na Svjetsko prvenstvo, naprosto vjerujem da će kvaliteta igrača nadjačati sve ljude i okolnosti koje momčad tegli na grbači. Ali ovo sa stadionom je važnije pitanje od plasmana.