Kelavu i Vrdoljaka bi za pjevanje “Je.. se, je.., Splite” u Americi, to jest da je ova nesretna zemlja Amerika, u najmanju ruku kaznili s tristo sati društveno korisnog rada - i to u Splitu. A direktor Vrbanović, zato što bi ih trebao odgajati, za isti bi grijeh stvarno ozbiljno stradao. Ma dok dva klinca jedva nekako i možemo opravdati (mladost, što ćeš?!), Vrbanoviću olakotna okolnost ne može biti ni što najmanje dvjesto dana u godini boravi na istom katu s Mamićem.
Naravno, prigovor na prvu je: “Nije ti ovo Amerika”. No taj prigovor je isto što i pjevanje “je.. se, je.., jer si drukčiji nego ja”. Kamo sreće da je Hrvatska u stupnju svijesti o tome što je politički korektno Amerika, da si svi međusobno pomažemo kao što to čine Židovi, a da smo obrazovani poput Finaca i da umjesto desetaka gubitaša imamo Nokiju. Toga biti neće sve dok si urlamo u mikrofon “je.. se, je.., jer nisi iz mog kraja”.
Tragično je što se nakon svega nitko nije od srca ispričao Splitu. Kao da su odrasli ljudi, koji bi trebali biti autoriteti, rekli: “Platio si kaznu, Kelava, ali baš si im dobro otpjevao. Samo tako!”.
Osim puke nekulture, strašno je što do te djece nikom nije stalo. Otići će u inozemstvo, tamo će izlanuti sličnu kretenariju i ostat će bez karijere.
Mladi čovječe, na prsa si istetovirao oca. Teško bi ti palo da ga netko vrijeđa. Pred cijelom Hrvatskom, i da drugi to još odobravaju. Ne zaboravi da je i Split nečiji otac. Vidljivo oku, ili samo u duši, mnogi su Split istetovirali na svojim prsima.
Stadion je svet kao crkva. Na čovjeka često djeluje jače od crkve. Tu i tamo kakav karizmatik svrati u seosku ili kvartovsku crkvu, razbije monotoniju uobičajenih nedjeljnih misa, pa ni tad ljudi ne padaju u trans kao na proslavi naslova prvaka. Možda ih se više moli na stadionima, ili pred televizorima, nego u crkvama. Nije na stadionima da budu hramovi tišine. Ali nastavimo li na stadionima kidati moral dok ga ne raskomadamo u regionalnu mržnju, uskoro će se i u crkvama pjevati što su Kelava, Vrdoljak i Vrbanović pjevali na stadionu.
Ispričajte se, dečki. Ali ne zato što vam je netko rekao da biste trebali i zato što vas gleda milijun ljudi.
Ispričajte ste jer ste shvatili da ste napravili teško sranje.


PROČITAJTE SVE KOLUMNE

PROČITAJTE PROŠLOTJEDNU KOLUMNU