Uvažena hrvatska spisateljica šalje mi poruku: “Ćiro, pišite samo o Turcima, vaša iskustva s njima!”.
Oprostite, uvažena spisateljice, ali moje oduševljenje i oduševljenje cijele nacije još traje, pa mi dopustite da konstatiram da nakon ove briljantne pobjede nad Poljacima, Hrvatska je bez dvojbe nogometna velesila. S pričuvnom ekipom ostaviti dojam istog stila, iste doktrine, bez da smo se ijednog trenutka zapitali da li nam netko nedostaje. Ispričavam se za moju nevjericu, ali možda upravo radi toga moje oduševljenje je višestruko. Slušao sam komentare naših divnih navijača koji kažu: “Pa ova ekipa je bolja od prve!”.
Da! Sve ste nas tako ugodno iznenadili - oduševili! Vi ste pobijedili uvaženog protivnika. Ali i više od toga - dali ste do znanja svim skepticima da je nogometna budućnost Hrvatske na iznimno zdravim temeljima.
Nitko kao narod nema tako istančani instinkt.  Kad je jučer utakmica počela, s tribina naših divnih navijača čulo se klicanje: “Hoćemo pobjedu!”. Ja sam u sebi govorio: “Bože, sada malo previše traže...”. No još jednom je upravo taj narod bio u pravu! Očekivanja su postala najveća. Hoće li se naši mladići biti u stanju nositi s tom hipotekom?! Narod opet kaže - DA! Ja ću ugušiti svoju strepnju jer - njima je za vjerovati!
U nogometu nema vremena za dugotrajno slavlje. Neprekidno potvrđivanje je formula konačnog uspjeha. To Bilić savršeno zna. I onaj preksinoćni trening nakon trijumfa nad Poljacima to zorno potvrđuje.
Turci. Teški protivnici. Kao da su Nijemci, drži ih vjera i u trenutku kad je za mnoge stvar beznadežna. To im ide na čast. Apsolutno - protivnik vrijedan svakog respekta. Bit će teško. Nisam Biliću i njegovom stožeru otkrio Ameriku. Ali naučili ste nas na oduševljenje! I uvjeren sam - ništa nećete prepustiti slučaju, a to je garancija da bi u ovoj teškoj utakmici evidentna kvaliteta hrvatske ekipe morala još jednom trijumfirati.