Oni koji kažu da je najveći rukometaš, definitivno imaju argumente u rukama. Velik je, grandiozan rukometaš taj Nikola Karabatić. Moćan, brz, snažan, vješt, puca ko iz topa. Nema, doista, puno boljih od njega u povijesti ovoga sporta, ako i nije najveći, jedan je od trojice, četvorice najvećih, zajedno s Ivanom Balićem, Talantom Dušebajevim, možda i Veselinom Vujovićem... 

Medalje i trofeji s klubovima, a pogotovo s reprezentacijom, došle su kao logičan dio karijere igrača takvoga kalibra, ali Nikola je sve što je postigao na terenu, izvan terena - uprljao. O "slučaju kladionice" je riječ, naravno, o priči iz ožujka 2013. godine. Nikola, njegov brat Luka i još petorica suigrača optuženi su za namještanje utakmice protiv Cesson-Rennesa, koju je Montpellier iznenađujuće izgubio unatoč koeficijentu 45 (?!) na njegov poraz. Nikola je poricao, no sud je odlučio - dvije godine i dva mjeseca zatvora uvjetno te novčana kazna od 10.000 eura.

Odluka je objavljena, ironično, samo tri dana nakon što je Karabatić proslavio osvajanje naslova svjetskog prvaka, povezavši tako dvije strane Nikoline karijere. Dvije su to krajnosti: na terenu je veliki pobjednik, a izvan njega - obična varalica! I to je mrlja koje se jedan veliki rukometaš neće moći riješiti. U nedjelju su mu u Bercyju svi u glas skandirali "Niko, Niko", bio je junak nacije. Danas je, eto, više od svega toga - prevarant.

Šteta, velika šteta zbog jedne velike karijere kojoj ovo definitivno nije trebalo. Zbog nekoliko tisuća eura ići kockati se s ugledom sportaša koji igra fer zvuči kao suluda odluka. A opet, Nikola se kockao. I izgubio. Bez komadića ugleda je ostao, ostala mu je igračka klasa. Koja je neosporna, tu nema prevare.

Toliko puta nas je uništavao, koliko nam je muka donio u dresu francuske reprezentacije... Njegovi obračuni s Ivanom Balićem, kao i ona "licem u lice" situacija iz Zagreba 2009., ulaze u rukometnu antologiju, nekad smo slavili mi, češće oni. A Karabatić nam je najčešće izuzetno išao na živce. Zato što je bio toliko dobar, naravno.

Sad nam, priznajemo, opet malo ide na živce. Zato što je, koliko god je brutalan rukometaš, toliko je i varalica. A bolji je nekako osjećaj biti i drugi s poštenim i pravednim, recimo, Ivanom Balićem, nego prvi s varalicom Karabatićem...