Ma kad sam vidio da smo odmah na početku poveli 3-0, znao sam da to ne valja. Protiv jakog protivnika nikad nije dobro brzo se odvojiti. Najbolje je od početka imati gol prednosti i onda ih pred kraj slomiti. Jer, jednostavno, to je pravilo u vaterpolu. Momčad koja gubi uvijek se vraća u utakmicu. A ona koja vodi, nakon što izgubi to vodstvo, uvijek psihički potpuno potone. Nažalost, točno se to i dogodilo. Nakon što su Crnogorci stigli naše vodstvo, počeli smo puno griješiti, i u obrani i u napadu, i na kraju izgubili. Ali, vjerujte mi, ovakve utakmice je gotovo bolje izgubiti nego pobijediti. Ovo će sigurno prodrmati naše vaterpoliste i početi će bolje igrati, vjerujem i sve redom pobjeđivati. Mnogi misle da je Crna Gora bila bolja od nas, ali ja nisam od tih. Nisu bolji, sigurno nisu bolji, samo su bili sretniji. I iz još jednog razloga je dobro da su nas pobijedili. Gotovo je sigurno da ćemo se još jednom sastati s njima, ili u polufinalu ili finalu. A onda nemaju šanse! Ma nema šanse da nas pobijede dvaput na istom natjecanju. Tako da je stvarno bespotrebno raditi bilo kakvu dramu od ovog poraza. Puno je bitnije od toga da su ljudi u Zagrebu i Hrvatskoj uz vaterpolo, da su na bazenu stvorili prekrasnu atmosferu, što je jedan od preduvjeta za još bolju igru naših reprezentativaca. Poraz na startu Europskog prvenstva od europskog prvaka zbog sudaca koji su ih pogurali kad se lomilo i treme naših igrača pred prepunim tribinama, najmanje je bitan.