Nisam siguran da razumiju što se događa ovdje, vjerojatno misle da je ovo veliko igralište. No jednog dana shvatiti će što je tata napravio, rekao je Roger Federer.
Dok je držao gospodski pobjednički govor pun respekta prema Marinu Čiliću kojem je rekao da je za njega heroj, na tribini su bila njegova dva seta blizanaca, trogodišnji Lenny i Leo te desetogodišnje Charlene Riva i Myla Rose.
I dok su djevojčice pažljivo slušale tatin pobjednički govor nakon osmog trofeja u Wimbledonu i 19. Grand Slama ukupno, jedan od blizanaca bio je malo nestašan. Radio je grimase pa ga je sestra upozorila da se smiri.
Suzni Wimbledon
Nije samo Marin plakao. Federeru je Wimbledon omiljeni turnir, propustio je zemljani dio sezone i podredio sve kako bi otišao do kraja na turniru svih turnira.
Kad je podigao trofej, to je bilo nekako prirodno, kao da taj pehar pripada tamo. Marin može biti ponosan što je u finalu igrao protiv njega i ako je već trebao izgubiti od nekoga, neka je to najveći u povijesti. A kad ti najveći kaže da si heroj, onda se stvarno nemaš čega sramiti niti žaliti što nisi mogao dati sve od sebe zbog ozljede.
- Marine, bila mi je čast igrati protiv tebe. Ponekad je sport okrutan i ne možete u finalu igrati najbolje što možete. Ti si za mene heroj, rekao je veliki Federer.
Marin ga je pogledao i zahvalio mu. Oči su još bile suzne, a uskoro je zaplakao i Roger, pogledavši prema tribini gdje je bila supruga Mirka s djecom.