Poruka je bila kratka, jasna i nabijena emocijama. "Drži se, Zagrebe!" U potpisu "Hajduk Split". I to vrlo brzo nakon što su cijelu Hrvatsku obišle slike razrušenog centra glavnoga grada, oštećene Katedrale, vijest o ozlijeđenima...
Uslijedili su i Rijeka i ostali klubovi, brojni sportaši. A onda i komentari navijača. Komentari koji pune srca. "Bit će rivalstva, ali sad moramo svi biti kao jedno", "Narode moj, budimo ovako složni i kad nemamo ovakvih nedaća", "Držite se, purgeri, Dalmacija je s vama", "Brat uz brata, Hrvat uz Hrvata"...
Čitao je neke sasvim sigurno i Zlatko Dalić. I barem danas shvatio da je uspio. Da, svjetsko je srebro tu, ali nakon njega izbornik je kukao kako se ništa nije promijenilo, kako nemamo stadion, kako smo i dalje razjedinjeni...
Potres u Zagrebu pokazao je da je Hrvatska u izvanrednim okolnostima jedno srce. I kad naša reprezentacija rastura na Svjetskom prvenstvu, ali i kad nam domovinu pogode rat, poplava, požar ili potres.
Torcida, BBB, Armada, Kohorta i ostali pohitali su u Slavoniju pomagati pogođenima poplavom, ruku pod ruku gasili požare diljem Dalmacije, među prvima su ponudili pomoć ugroženima od korona virusa, kao i sad kad je Zagreb uzdrmao potres od 5,5 stupnjeva Rihterove ljestvice. Poruka je svaki put ista: "Nije vrijeme za podjele, sad smo svi jedno."
Da, bila bi utopija očekivati da na idućem derbiju Torcida i Boysi pjevaju kao 1990. "Dinamo i Hajduk dva su kluba bratska...", ali kad netko zbog nogometnog rivalstva idući put pomisli baciti kamen ili baklja, ma čak i šaku, neka se sjeti da je na drugoj strani možda osoba koja je spasila njegovog prijatelja ili člana obitelji. To bi bila pobjeda hrvatskog zajedništva. I Dalićev konačni trijumf.
Navijači su još jednom pokazali da to mogu kad žele.