Griješiti je ljudski, ali ako vam se gumica istroši prije olovke, malo ste pretjerali, kaže narodna poslovica. A Burićeva gumica troši se puno više nego olovka. U Koprivnici su imali veliku priliku nakon 1379 dana zasjesti na prvo mjesto. Motiv ne može biti veći, forma ne može biti bolja. Stigli su tri pobjede i bez primljenog gola, domaćinu koji je bio u potpunom rasulu. I što se dogodi? Hajduk zakaže, odigra utakmicu u kojoj bi izgubili od 11 veseljaka iz bilo koje splitske konobe.
Ništa, dva tjedna poslije, eto nove prilike. Samo, sada su prošla 1393 dana bez prvog mjesta. Motiv opet velik, momčad kompletna...I umjesto da se igrači u svlačionicu dogovore, da stisnu zube i kažu: 'Ajmo po to prvo mjesto, pa makar srce ostavili na terenu', oni izađu kao da su na splitskoj rivi. I što se dogodi? Hajduk zakaže i odigra utakmicu u kojoj bi izgubili od deset veseljaka iz bilo koje splitske konobe.
I tu dolazimo do očite stvari. Burićeva promašena taktika i Kineski zid jedine su dvije stvari koje se vide s mjeseca. I limitiranost pojedinih igrača, ako možemo dodati i treću.
Ovdje nije stvar motivacije, nije stvar euforije ili nečega trećega. Stvar je da Hajduk nema kvalitetu ni znanja. Ni karakter. Navijače se drži u zabludi da bi Hajduk mogao konačno nešto napraviti, no realnost je sasvim suprotna. Hajduk nema kreaciju, u utakmicama protiv Slavena i Osijeka nemaju posjed lopte, a šanse, ako se to može i nazvati šansama, nisu plod organizirane igre. Igrači gube sigurne lopte i primaju golove u situacijama kad bi trebali imati siguran posjed, a trener nema ideje kako sve to promijeniti.
Hodao je tako Burić u Osijeku s rukama na leđima, kao profesor Baltazar, navodno je u blizini bio i protupožarni aparat, da mu se kosa ne zapali od razmišljanja, dok je kalkulirao kojeg stopera izvaditi iz igre. Onog koji nema niti jedan žuti karton ili onog koji ima dva, pa ako slučajno dobije i treći, neće moći igrati protiv Dinama. Kalkulator je pokazao da se bolje kockati, pa je u igri ostao Ismajli. Ostatak znate...
I dok je kod Siniše Oreščanina Hajduk igrao moderan nogomet s naglaskom na posjed lopte, kod Burića je sve suprotno. Njegov Hajduk igra staromodan nogomet bez posjeda. Burićev Hajduk jednostavno ne zna što radi. To je momčad bez glave i repa, momčad koja igra stihijski i momčad u kojoj pojedini igrači već nakon 50 minuta jedva stoje na nogama. Da, i momčad bez ikakve kombinatorike.
Oreščanin je bio na dobrom putu, njegov Hajduk je imao glavu i rep no njegov krimen je Gzira. Tih 90 minuta i poraz od igrača koji žive od istovarivanja kamiona, rezanja drva i promjena ulja i svjećica odredio je Hajdukovu ovogodišnju sudbinu. Ne samo europsku, već i domicilnu. Oreščanin je morao otići, a došao je bezidejni Burić. I tu su krenuli problemi.
Pred Hajdukom je najveći hrvatski derbi i ta će utakmica itekako odrediti Burićevu sudbinu. Izgubil li od Dinama, Hajduk bi mogao pasti na četvrto mjesto, a to znači nove nevolje. I mogući odlazak Burića, odnosno dolazak nekog novog trenera, koji će opet obećati borbu za naslov. I tako unedogled.
Cijela ta situacija u Hajduku veliki je misterij. Misterij poput mriještenja jegulja u Sargaškom moru. Kako europska jegulja dođe u Sargaško more, znanost do danas ne zna točno. Kao što ne zna kako je Hajduk namjeravao s ovakvom igrom i s ovakvim kadrom ući u borbu za naslov...