Želiš li otići iz Hajduka, a klub te ne pušta, bez veze je biti bolestan, ili se praviti da si bolestan, odbijati igrati ili trenirati. Odeš na kavu sa Štimcem, platiš pivo sucu, problem riješen.

Ili, drukčije rečeno, slatko je zbog malo ćakule sa Štimcem ili nekim s crne liste navijača riješiti se trenera čiji su rezultati očajni. Bio on ili ne bio kriv za lošu seriju. Nije osobita frka otjerati ni predsjednika kluba. Bit će zanimljivo vidjeti reakciju navijača popije li kavu sa Štimcem ili s nekim s crne liste najbolji igrač. Recimo nakon osvajanja naslova ili uoči odlučujuće utakmice.

Što je, među ostalim, 24sata napravilo boljim od svih ostalih konkurenata zajedno. Imaš mladog novinara kojem treba samo dovoljno “utakmica” da postane novinarčina i imaš urednika koji to kuži. Urednik pozove novinara na cugu i kaže mu: “Ideš tamo i tamo, ne moraš poslati ni jedan jedini tekst. Učini što možeš. Ne uspiješ li poslati ni jedan jedini objavljiv tekst, nema veze, ideš i na iduće prvenstvo, ili politički skup, koncert. Mi znamo da ćeš ti postati klasa i čekat ćemo te koliko treba. Na tebi je samo da radiš sve što je u tvojoj moći da to bude što prije”.

Hajdukov je problem što sigurno postoje igrači i treneri kojima se može reći što smo mi govorili novinarima, ali im to nema tko reći. Ako im netko to i kaže, taj već za tjedan ili godinu i sam može odletjeti. Ako je trener X taj, fora je ne najuriti ga makar bio osmi u ligi i ispao u osmini finala Kupa. Ali tko će u Hajduku uopće procijeniti kojem treneru povjeriti prvu momčad na deset godina neovisno o rezultatima? Dobro, neka ne bude na deset godina, neka bude tri godine.

Splićanima treba ili vlasnik ili netko s ovlastima vlasnika. Hajduku treba lider koji će se, u ime pobjede i napretka, suprotstaviti i navijačima, ali im kasnije darovati trijumf. Prepustivši odlučivanje nekompetentnima, Hajduk se zamjerio napretku, a to je isto što i zamjeriti se karti ili lopti. Nitko ne bi smio biti iznad Hajduka, ili iznad same igre.