Bio sam impresioniran. Panathinaikosove igrače u svibnju sam gledao kako na Final Fouru osvajaju europski naslov, a samo pet mjeseci poslije toga igram protiv njih. Kad sam došao na parket, šokirao sam se vidjevši Diamantidisa pokraj sebe, rekao je Dario Šarić, koji od uzbuđenja, što je i normalno za 17-godišnjaka, nije mogao ni spavati.

- Na dan utakmice nakon ručka sam puno razmišljao o tome s kim igramo i nije mi bilo svejedno. Imao sam tremu, pa sam zaspao malo kasnije, ali to nije utjecalo na moju igru. Otac mi je rekao da se ne bojim, da se opustim jer su i oni samo ljudi. To sam sebi morao nekako utuviti u glavu.

Dario je zabio prve euroligaške koševe u karijeri, točnije - tri koša.

- Kad sam zabio prvo slobodno bacanje, prošlo mi je kroz glavu da sam postigao prvi euroligaški koš. Previše sam slavio u sebi, pa nisam bio koncentriran na drugo slobodno. Zato sam promašio. Ali drago mi je da sam zabio PAO-u, ipak je to europski prvak.

Trener Androić dao je Šariću 20 minuta, a zadužio ga je da čuva Sata, pa i Diamantidisa. Mladi Dario dobro se snašao.

- Nisam zadovoljan svojom igrom, izgubio sam pet lopti bez veze, no pogreške su valjda dio odrastanja. Moram još puno učiti.

Jedino mu je žao što se u košarci ne razmjenjuju dresovi nakon utakmice.

- Šteta što nisam mogao ni s kim zamijeniti dres. Odmah bih potrčao k Diamantidisu, ali da dobijem bilo čiji dres, bio bih presretan.