Da je na klupi protiv Villarreala bio netko od Vahinih prethodnika, Dinamo bi, kako to obično biva, izgubio, gledatelji bi tužni napustili stadion, igrači bi pognuli glavu...
- Ha, to je realnost, ipak je to klub iz lige petice - govorio bi tada Dinamov trener. Tako je bilo i s Hamburgom, Šahtarom, Werderom, Spartakom... Tako je bilo uvijek kad je u Maksimir dolazila iole ozbiljnija momčad. No u četvrtak je Vaha rekao - dosta. Vratio je nogomet u Maksimir, vratio je publiku, igračima je samopouzdanje podigao do neba.
- Sad ginemo jedan za drugog, kao nikad prije - opisao je stanje u svlačionici Šime Vrsaljko. Dinamo više nije europski autsajder, ne mora “skidati gaće” čim prijeđe Breganu. Na rođendan Davida Copperfielda, 16. rujna, Vaha je učinio najveće čudo. Nakon deset godina srušena je momčad iz lige “petice”, gospodski nogomet bez prekršaja pretvorio je u drski, bezobrazni... Sammira je pretvorio u vođu momčadi, koji je lomio španjolske zvijezde od 200 milijuna eura kao da su od stakla. Igrao je reprezentativno. Slaven Bilić nije ga gledao, njegovi prijatelji kažu da je bio u Njemačkoj, “snimao” Lakića i Iličevića. No Sammira, Vrsaljka, Badelja, neće moći dugo zaobilaziti. I ovakav Dinamo. Navijač “plavih” može biti ponosan, pobjednički duh opet stanuje u Zagrebu. Božić u Europi nakon 40 godina? Uh, kako to dobro zvuči...