Dribling, sjajno dodavanje, povratna, udarac, pa još jedan i - gol! Tako je nekako izgledao Dinamo ove ljetne večeri u Maksimiru. S druge strane stajao je Hearts, momčad koje su se svi pribojavali, što i nije neobično s obzirom na brojna loša Dinamova europska iskustva. Završilo je s 27 udaraca prema golu škotskog golmana, pljeskom koji nije prestajao i glasnim skandiranjem : "Dinamo, šampion!" Odigrali su modri doista sjajnu utakmicu, već godinama nisu bili bolji u jednoj europskoj utakmici. I otkud sad to? Nakon slabih izdanja protiv nejakog Pjunika i ispadanja od nimalo impresivnog Red Bulla, Dinamo je proigrao.
- Tempirao sam formu za posljednje kolo kvalifikacija za Ligu prvaka. Nismo do tamo došli, ali forma je ostala i dobro da je - objasnio je Kruno Jurčić nakon utakmice. Radi li se o tome, samo o savršenom tempiranju forme? Ili ima nešto u onome što su komentirali neki od ciničnih navijača:
- Dinamo u Europi ima problema čim protivnik ima barem jednog dobrog igrača. Ovaj Hearts nema nijednoga!
Leži li razlog metamorfoze doista u tome što je Hearts toliko slab? Ili je Mandžo doista postao igrač koji i u Europi radi razliku? Je li Dinamova obrana preko noći postala čvrsta? Morales, Papadopoulos i još nekoliko igrača odigrali su možda i najbolju utakmicu za Dinamo otkako su došli. Je li u tome tajna iznenadnog uspjeha?