Ponajbolji hrvatski nogometni reprezentativac Eduardo da Silva ostvario je životni san i zaigrao u jednom od najvećih svjetskih klubova, ali nije se promijenio.
- Ostao sam isti kakav sam bio, smatram da se ni u čemu nisam promijenio. Uostalom, to morate pitati druge. Ja i dalje mislim da sam skroman mladić koji vjeruje u Boga - rekao je najbolji hrvatski napadač u razgovoru za časopis Story.
Uz Dudua su u Londonu kći Lorena i supruga Andrea.
- Supruga mi je velika potpora u životu, ona i moja kćerkica Lorena, koja sada ima dvije godine. Volio bih imati još djece, najviše troje. Sin će, ako ga budem imao, biti što on bude htio. Naravno da bih kao otac volio da krene mojim putem i bude nogometaš, ali sigurno se ne bih miješao u njegove odluke.
Lijepe djevojke, kojima su nogometaši često okruženi i zbog kojih su nekad u središtu pozornosti, Eduarda ne zabrinjavaju previše.
- Oženjen sam čovjek i imam obitelj. Vjernik sam i klonim se takvih nevolja. Samo jedanput sam imao takav problem u Zagrebu, ali sam ga brzo riješio - rekao je Dudu za Story.
Iako je Eduardo nakon toliko godina truda postigao životni cilj i ostvario san svakog nogometaša, njegov put do slave bio je trnovit. Pogotovo dok je živio u Brazilu i u prvim mjesecima boravka u Zagrebu. U brizi i potpori mu je najviše pomogla majka jer je odrastao bez oca.
Više puta ističe brigu svoje majke za njega i njegovu braću, ali nakon svega još mu je preostala jedna neispunjena želja.
- Želio bih upoznati svoga pravog oca. Stvarno bih to želio, prije svega. To mi je jedina neostvarena želja u životu - kaže Dudu.