Prije pet godina još sam bio nogometaš, kad sam na seoskom natjecanju kamena s ramena pet kilograma tešku kuglu bacio 14,5 metara. Ljudi su bili začuđeni. Pobijedio sam neke starije i puno snažnije momke, rekao je Filip Mihaljević (21).

U publici je bio brat splitskog atletskog trenera Ivice Jakeljića, koji je Filipa preporučio ASK-u. Danas je Mihaljević olimpijac i brončani u bacanju kugle s ovogodišnjeg Svjetskog dvoranskog prvenstva.

- Igrao sam nogomet u Troglavu iz Livna. Bio sam stoper, prosječan igrač. Na vrijeme sam shvatio da neće biti ništa od velike karijere i unosnih transfera - kaže Mihaljević.

- Na početku atletske karijere nije bilo lako. U školu sam išao u Livnu, a u petak bih sjeo u bus i krenuo za Split, gdje sam trenirao do nedjelje. Nakon pola godine sam se preselio u Split - kaže Filip.

Danas je jedan od najperspektivnijih svjetskih bacača kugle, no paralelno baca i disk. I malo je nedostajalo da u Riju nastupi u dvije discipline.

- Normu za disk lovio sam do 1. lipnja. Bacio sam 62,5 metara, a norma je bila 65 metara. U Americi sam na školovanju, ondje se natječem i u disku. Šteta za Rio jer se kugla i disk ne preklapaju u terminima - istaknuo je Filip.

Možda u Tokiju ispiše povijest.

- Kad ojačam i skupim još iskustva, možda ću na velikim natjecanjima i nastupati u dvije discipline. Meni je kugla ipak prva - kaže Mihaljević, koji nije talentiran samo za bacačke discipline, umalo je postao i visaš.

- Došavši u Split, na testiranju skoka u vis preskočio sam 190 cm. Mislim da bih i u visu bio dobar, no kako je Ivica Jakeljić specijalist za bacačke discipline, ipak sam se priklonio disku i kugli - kaže.

Vrhunski rezultati osigurali su mu i stipendiju na sveučilištu Virginia. Studira ekologiju.

- Zašto? Uvijek sam volio prirodu, biologiju i kemiju, a i obitelj je u tome. Tata je inženjer poljoprivrede, brat je završio šumarski fakultet, a sestra Petra agronomiju.