Dan u kojem je njezin sin postao svjetski prvak počeo je tužnim sjećanjem na 1. travnja 2005. godine. - Prije dvije godine umro mi je suprug Rade, Franin otac. Znam da je moj sin imao to u glavi, tako su se sjajno slagali, tako voljeli - pričala je Matilda Vićan, majka najboljega golmana svijeta, prisjećajući se prvih minuta nedjelje uoči finala vaterpolskog SP-a. Ipak, na taj tužan dan, dva sata kasnije, postao je sretan, tugu je zamijenio ponos. - Proplakala sam od sreće jer smo prvaci svijeta, a i moj Frano. Nazvao me iz Australije da mi kaže za pobjedu, a ja sam mu rekla: 'Znam, ljubavi moja, gledala sam utakmicu na trenutke’ - ispričala nam je ponosna majka. Ponosna je bila i supruga Ana, s kojom Frano ima dvije kćeri - tri tjedna staru Karlu i Petru koja boluje od Downova sindroma. - Frano mi je velika potpora u životu, oslonac bez kojeg ne bih mogla. Puno mi pomaže, osobito s Petrom. Najvažnije je da djetetu omogućimo normalan život - rekla je supruga Ana, koja s Franom danas živi odvojeno, ona s roditeljima i djecom u Zagrebu, on u Dubrovniku. U trenucima velike sreće majka se sjetila i sinovih početaka, prvih zarađenih kuna od igranja vaterpola. - Kad je prvi put od VK Juga dobio manji iznos novca, došao je doma i rekao da je zaradio za jednu cipelu, a da mu mi kupimo drugu.