Uskok je, dakle, poslao svoje ljude na Poljud. Češljaju papire, pretresaju transfere igrača u vremenu kad je predsjednik bio Brbić, a sportski direktor Goran Vučević. Najviše ih, čini se, zanimaju transferi trojice Ukrajinaca - Radčenka, Milevskog i Bilija. Zasad je nejasno tko je prijavio nepravilnosti i zbog čega se pretresaju tri transfera u kojima Hajduk navodno uopće nije platio odštetu. Zlobnici bi, međutim, rekli - Uskok je na Poljud stigao barem 20 godina prekrasno.

Ima tome jedno 12, 13 godina, 24sata još nisu ni postojala, kad je u jednim dnevnim novinama osvanuo napis o istrazi zbog navodnih malverzacija u Hajduku sredinom 90-ih. Dobro se sjećamo i naslova "Hajduk je 17 igrača prodao za ukupno 1,7 milijuna DEM". Među tih 17 igrača je, ne biste vjerovali, bilo i igračina, reprezentativaca kao što su bili Rapaić, Asanović, Štimac... I svi skupa za 1,7 milijuna DEM? A samo lijeva noga Mikija Rapaića vrijedila je barem 5 milijuna!

Ne treba biti istražitelj Uskoka, dovoljno je zbrojiti dva i dva da čovjek shvati kako je netko tu zamračio ogroman novac. A kasniji iskaz sa suđenja Rožiću i Iki Buljanu (da, to je ta legenda koja se spominje ovih dana) objašnjava puno toga. Ante Miše, nekadašnji kapetan 'bijelih', tog je dana u sudnici pod zakletvom svjedočio kako je od transfera u nizozemski Vitesse na njegov račun u švicarskoj sjelo 70% novca jer je tako pisalo u ugovoru kojeg je potpisao s Hajdukom.

Hajduk - točnije, čelnici Hajduka - u to vrijeme potpisivali su očito ugovore izvan svake pameti i častili 'šakom i kapom'. Za to nisu posjedovali pismene dokaze, ali čelni ljudi Hajduka tvrdili su da je tih godina klub svojim novcem kupio čak i službeni BMW lokalnoj policijskoj upravi. O tome postoji i zapis, transkript sa suđenja.

Da ne govorimo o tome kako je račun kluba godinama bio blokiran pa se poslovalo preko tvrtke 'Hajduk - Sirio Sport', a dobar dio transakcija odvijao se bez ikakve kontrole, u gotovini. 

Da je tome tako svjedočio je na suđenju, braneći se, dugogodišnji direktor Fredi Fiorentini. Potvrdio je da je u Njemačkoj, za vrijeme gostovanja Hajduka kod Schalkea u Gelsenkirchenu, primio 300.000 njemačkih maraka u gotovini te ih u Hrvatsku, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu, donio - u koverti!

E, sad, ostalo je nejasno kolika je to koverta morala biti da bi u nju stalo 300.000 DEM, ali dobro... U konačnici je u priči o koverti na 10 mjeseci zatvora osuđen Vedran Rožić, kojeg se teretilo za stotinjak tisuća, a preostalih 200.000 uspjeli su ući u trag i Iko Buljan je u tom procesu, koji je trajao godinama, oslobođen. 

Pa kad čovjek još zbroji dva i dva u famoznom 'slučaju Širić', gdje je tadašnji predsjednik Hajduka Maleš zapravo donosio šefu sudaca novac 'koji je Hajduk ostao dužan za pošteno suđenje', možemo se samo čuditi što je Hajduk, uoči privatizacije, bio dužan 'samo' dvjestotinjak milijuna kuna.

Da se razumijemo, ako je netko uzeo i kunu iz Hajduka u transferima Ukrajinaca, treba odgovarati. Ali gdje su bili ti 'uskoci' kad su se iz kluba odnosili milijuni? Sve nam se čini, onaj 'zlobnik' s početka priče uopće nije zloban, nego je samo rekao istinu - Uskok je stigao barem 20 godina prekasno...