Nakon pobjede protiv Villarreala, u noći velikog uspjeha, Vaha je ipak pronašao mali minus. Okomio se na gostujućeg trenera jer mu, kako kaže Vaha, nije htio čestitati na pobjedi. Nije se to tad shvaćalo ozbiljno. No kako je vrijeme prolazilo, Vahina “divlja” narav polako je isplivala na površinu. Jednom je to bila publika, drugi put protivnički igrač... Odvevši momčad u Tursku činilo se da će se malo primiriti, no već u prvoj utakmici napao je trenera Steaue.

- Uh, uplašio sam se kao nikad. Sav se tresem - ironizirao je tad Vaha.

Nervozu je prenio i na igrače.

- Nevjerojatno! Kako ne shvaćate? Ponovit ćemo deset puta, ostajemo do sutra ujutro - viknuo je na treningu te nesvjesno navukao i bijes igrača.

Svlačionica ne voli njegove duge sastanke, analiziranje Karlovca i Dragovoljca do sitnih detalja... Vaha se sukobio i sa Sammirom. Brazilčevu narav ne može kontrolirati.

No ako je sve to bilo “u granicama normale”, subotnje večeri otišao je daleko, najdalje dosad.

- Još jednom - vikao je Vaha unijevši se u lice pomoćnom treneru Slaven Belupa.

- Čuješ, samo još jednom reci. Hajde, ako se usudiš. Vidjet ćeš - napao ga je Vaha.

- Nisam ja - branio se Koprivničanin.

- Ma što nisi, đubre jedno bezobrazno - nastavio je Vaha koristeći Mamićev rječnik. Razlog nije poznat. Navodno su mu nešto dobacili. Kao što su mu dobacivali dok je radio u Francuskoj. I tamo je “pukao”, sve ih potjerao u jedno mjesto i otišao. Scenarij je bio vrlo sličan kao i ovdje.

Sve miriše na jednaki rasplet...