Trenutno najbolji hrvatski boksač Filip Hrgović priprema se u Splitu za još jedan odlazak u kamp Vladimira Klička, kome će sparirati i pripremati ga za veliki meč krajem travnja, kada će se pred 80.000 gledatelja na Wembleyu boriti protiv Britanca Anthony Joshue za naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji u verzijama IBF i WBA.

Kličko je pozvao Filipa Hrgovića u svoj kamp, da mu pomogne tijekom prirema i da odradi nekoliko sparinga.

- Sličnih sam gabarita kao Joshua, tako da Kličku mogu pomoći da se što bolje privikne na meč koji ga čeka.

Zašto ste došli na pripreme u Split?

- U Splitu sam jer mi je uvijek lijepo doći ovdje, imam sjajnu suradnju s BK Marjanom i Marinom Mindoljevićem, s kojim sam se spremao za sva svoja bitna natjecanja u karijeri. Sada se poklopilo da treba i njemu i meni sparing, on se sprema za državno prvenstvo, gdje je glavni favorit da sve pomete, a meni treba sparing da malo osjetim ring uoči odlaska u Kličkov kamp jer još od Olimpijade nisam ozbiljnije trenirao.

Je li vam drugi poziv u Kličkov kamp veliko priznanje?

- Veliko je to priznanje i čast, zove me drugi put što znači da me cijeni. Istina, nisam baš u nekoj boksačkoj top formi, radio sam od Olimpijade uglavnom na kondiciji, tek počinjem s boksačkim treninzima, ali nisam zaboravio boksati, spreman sam uvijek za dobar sparing, četiri - pet kvalitetnih rundi mogu pružiti svima na svijetu i siguran sam da će to Kličku koristiti.

Hoćete li otići u London na borbu?

- Ako se nađe koja ulaznica rado bih otišao. Vidjet ćemo koliko će Kličko biti široke ruke, ako ne, gledat ću na TV.

Prognoza?

- Moja procjena je da će pobijediti Kličko na bodove. Iako je Joshua možda razorniji i simpatije su na njegovoj strani, pogotovo laika koji gledaju samo 'highlightse' njegovih borbi i nokaute, ja kao boksač, koji poznaje boksačke vještine, prednost dajem Kličku zbog toga što je iskusnijič. Realno je bolji boksač i mislim da će uspjeti ukrotiti Joshuinu snagu i razornost. Sparirao sam već s Kličkom, on ima jako dobru obranu, koncentriran je, a Joshua je po meni još jako neiskusan za Klička. Da je odradio nekoliko teških mečeva, da je odradio 12 rundi s teškim protivnicima, možda. Ovako...

Nakon bronce na Olimpijadi u Riu dogodila se prekretnica u vašoj karijeri. Što dalje?

- Volio bih da vam o tome mogu reći nešto više, ali nema puno toga za reći. Sigurno je tek da ću u profesionalce, ali kad, s kim i kako, za sada se ne zna. Nadao sam se da će to biti riješeno odavno, ali ima tu dosta pregovora, malo je komplicirano i treba vremena da se sve posloži.

Kako će proći vaš prelazak iz amaterskog u profesionalni boks, lako ili uz probleme?

- Boks je boks, ja sam u amaterskom boksu bio među najboljima na svijetu, pobjeđivao sam najbolje na svijetu i držim da je teže uspjeti u amaterskom boksu, nego u profesionalnom. Držim da mi neće biti teže u profesionalnom boksu, pogotovo jer sam ja genetski takav tip, kome više pašu duže borbe.

Jeste li više tip borca poput Klička, ili poput Joshue?

- Ja sam više tip da ih obojicu prebijem. Taj sam tip, ha, ha, ha... Više sam izdržljiv nego eksplozivan, tek se palim u četvrtoj - petoj rundi i mislim da mi je to velika prednost. Kad dođe vrijeme bit ću spreman za 12 rundi i svima će biti jako teško pratiti moj tempo.

Gdje imate najviše prostora za napredak?

- Imam u svim segmentima dosta prostora za napredak, a najveći je u fizikalijama. Fizički mogu napredovati još 40%, postoje stvari u treningu koje sam zapostavio, nisam dovoljno radio na snazi i razornosti i mogu tu jako puno napredovati. Moje vrijeme tek dolazi tek ću stasati u pravoga teškaša.

Koliko će vam vremena trebati za borbu za naslov?

- Minimalno par godina. Meni će dosta pomoći WSB karijera. Već sam odradio 30 profesionalnih mečeva i svi promotori to znaju, znaju da me mogu ranije gurnuti u borbu bez previše ulaganja. Ali bez 12-15 mečeva to nema previše smisla. A kako se boksa 4-5 mečeva godišnje, to su tri godine minimalno...

Ostaje li vaš cilj i dalje olimpijsko zlato?

- Od kad su profesionalcima dozvolili da se bore na Olimpijski igrama taj san nastavlja živjeti i dalje, nije mrtav. U Tokiju ili kasnije, vidjet ćemo, tko zna...