Hrvatska i Turska u petak će u četvrtfinalu Europskog prvenstva odigrati četvrti međusobni susret. U dosadašnja tri Hrvatska ima  pozitivan omjer - jednu pobjedu i dva remija. Lijepo je znati da Hrvatska nema naviku gubiti od Turske...
Prvi put sastali su se u 1. kolu skupine na Euru 1996. u engleskom Nottinghamu. Hrvatska je tada slavila 1-0 zahvaljujući golu Gorana Vlaovića u 85. minuti. Svi se još sjećaju kako je Vlaović nakon ubacivanja Aljoše Asanovića pretrčao više od polovice terena i zabio za prvu pobjedu Hrvata na velikim natjecanjima. Turski branič Alpay Özelan mogao ga je faulom spriječiti da zabija, ali odigrao je korektno i pokušao ga zaustaviti bez prekršaja. Nije uspio, ali barem je za taj potez na kraju turnira dobio nagradu za fair-play.
Drugi put su se Hrvatska i Turska susrele 12. lipnja 1997. na turniru u Kirin kupu u japanskom Sendaiju, a završilo je podjelom bodova (1-1). Jedini hrvatski strijelac u toj je utakmici bio donedavni Hajdukov sportski direktor Tomislav Erceg.
Posljednji dvoboj odigrali su u 31. ožujka 2004. u Zagrebu, neposredno prije Eura u Portugalu, tijekom Barićeva mandata. Opet je završilo neodlučeno (2-2). Strijelci za našu reprezentaciju u tom susretu bili su Tomo Šokota i Darijo Srna, a za Tursku su poentirali Zafer i Cagdas. Tad su igrali Stipe Pletikosa, Josip Šimunić, Darijo Srna, Jerko Leko, Ivica Olić i Dario Šimić koji su i danas članovi nezadrživih "Bilić Boysa". Za Tursku su nastupili Tuncay Sanli, Nihat Kahveci i Gokdeniz Karadeniz, koji su i danas dio Terimove momčadi. Hrvati su osvojili broncu na SP-u u Francuskoj 1998., a isti uspjeh postigli su Turci četiri godine poslije u Japanu i Južnoj Koreji.
Na ovom Euru Turke je dosad sreća itekako pomazila. Nakon uvodnog poraza od Portugala, u utakmici u kojoj nisu imali nikakve šanse, slijedili su okršaji sa Švicarcima i Česima. Oba puta su gubili, pa preokrenuli i pobjedu osiguravali u zadnjim trenucima. Dakle, momčad su koja ne odustaje, koja ide do kraja i koja je opasna bez obzira na stanje na semaforu.