Košarkaški ljubitelji, i ne samo oni, voljeli su 90-ih godina prošlog stoljeća košarku smatrati našim nacionalnim sportom. I imali su puno razloga za to. Cibona, Split, Zadar, Dražen, Toni, Dino, reprezentacija... Svi ti uspjesi nekako su nam dali za pravo da s nestrpljenjem čekamo svaku novu utakmicu i s pravom vjerujemo u novu pobjedu, novu medalju, naslov...

No onda je najednom stalo, košarka je pala na niske grane, reprezentacija postala nepoželjna, pa čak i predmet izrugivanja  razmaženog navijačkog puka naviknutog da prihvati samo pobjednike. U revitalizaciji košarke na ovim prostorima zemlje u regiji ujedinile su se u zajedničku ligu.

Sada već davne 2001. krenulo je regionalno prvenstvo danas poznato pod imenom ABA liga. Od samog početka temelj su bili klubovi iz Slovenije, Hrvatske i BiH, kasnije se to proširilo na Srbiju, Makedoniju, Crnu Goru, a pozivnice su dobivali Mađari, Česi i veliki izraelski Maccabi. Iako je u dugih 13 sezona ligom prodefilirao velik broj odličnih klubova, doista nestvarno zvuči da Hrvatska ima samo jednog prvaka.

Bio je to Zadar koji je jedini svoj, i hrvatski, naslov osvojio u sezoni 2002/03. U finalu, koje je neplanirano igrano u Ljubljani umjesto u nemirima nagriženom Tel Avivu, Zadrani su pobijedili moćni Maccabi 91-88. Valja napomenuti da je Zadar u polufinalu izbacio Crvenu zvezdu 78-77. Nitko nije mogao ni sanjati da će hrvatska košarka nakon tog finala na novi naslov čekati punih 11 godina.

Često su hrvatski klubovi bili na korak, a neki čak i na manje od sekunde poput Cibone, do naslova, no činilo se kako nikada nećemo dočekati da jedan CRO-klub zavlada regijom. Cibona, inače jedina uz Olimpiju koja je nastupila u svih 13 sezona dosad, finale je do danas igrala tri puta, Zadar je u svom jedinom osvojio naslov, a Cedevita ga je izgubila od Maccabija 2012. godine.

Do ove sezone mislili smo da smo propali košarkaški slučaj, ali onda nam je na EP-u u Sloveniji najprije reprezentacija vratila nadu, a ovaj vikend Cibona i Cedevita postavile su košarku tamo gdje joj je mjesto. I ne samo što opet imamo najbolju, nego imamo i najbolje dvije momčadi u regiji. I šire. I zato jedno veliko hvala  prije svega Ciboni na naslovu, ali i Cedeviti što nam je priuštila hrvatski finale u Beogradu.