Ljuti smo na njih, ne vjerujemo im, užasavamo se koliko mogu grešaka napraviti... Hrvatska ne izgleda na Eurobasketu ni približno onako kako bismo željeli, pogotovo ne izgleda kao momčad sposobna za medalju. A o tome su uoči turnira pričali igrači, izbornik, samim time i navijači...
- Možda smo imali malo previše samopouzdanja, malo se previše zaletjeli - priznat će negdje usred turnira Marko Popović. Ali ta Hrvatska, kakva god bila, opet se nekako dokopala četvrtfinala, opet je među osam najboljih momčadi u Europi. I zato se treba nadati uoči Slovenije, uoči utakmice u koje će stati nekoliko karijera. Od 1995. nije Hrvatska uzela medalju, nitko od ovih igrača nikada u životu nije otišao toliko daleko. Mnogima je ovo zadnja šansa. Trebat će im svaka pomoć, čak i dobre vibracije ispred televizora.
Možda ćemo ih opet psovati, možda će i ovoga puta naši bekovi davati lopte protivniku u ruke, a centri raditi nezamislive gluposti. Ne bi bilo prvi put. Ali uoči utakmice treba vjerovati, treba se nadati. Uostalom...
- Zaboravimo sve dosad, sada počinje novi turnir.
To su riječi Jasmina Repeše uoči četvrtfinala. Što je rekao slovenski izbornik Jure Zdovc?
- Zaboravimo sve dosad, sada počinje novi turnir.
Obojica su izgovorila istu rečenicu, mora da je onda istinita. Oni znaju bolje od nas koji ih gledamo. A Repeša je rekao još nešto.
- Imamo mi svoje adute, nismo bez šanse.
I opet, možda će Jasko ružno psovati na minutama odmora, možda će rotirati dok ne iziritira. Ali treba vjerovati. Ovo je prilika jedne generacije, skupine poštenih momaka koji su borbeniji nego kvalitetniji. Ali tu su gdje jesu, korak do polufinala, borbe za medalje. I zato, vjerujemo im. Barem dok ne počne.