Bilo je problema, čisto sastaviti kraj s krajem. U jednom trenutku htio sam se i ostaviti košarke, pitao sam se što uopće radim, igram bez ičega... No presudila je ljubav prema košarci. Uostalom, ja nisam rastrošan, ali želim tim novcem obitelji omogućiti nešto, govorio je Tomislav Zubčić o dugom razdoblju u kojem nije dobio plaću od Cibone. No čim je jedna sjela, odmah je bolje. Kako nema curu, slobodno vrijeme provodi s prijateljima, obitelji, na Facebooku ili uz konzolu Xbox. Omiljene su mu “ubijačine” i nogomet, koji igra isključivo s Barcelonom, čiji je velik navijač.
- Imam i majicu koju sam dobio od Gregora Fučke prije pet godina. Nosio sam je do lani, ali sad mi je prekratka - rekao je.
Mnogo vremena odlazi mu i na vožnju.
- Vozački sam sam uplatio, čim sam prije nekoliko mjeseci dobio neki novac, htio sam se toga riješiti. Odvozio sam oko 20 sati.
Samo, nije očekivao da će toliko proći do iduće plaće.
Tomislav Zubčić za 24sata opisao je kako mu je izgledao tjedan...
ČETVRTAK - Nakon buđenja lagano sam doručkovao pa otišao na trening. Ručao sam kod kuće, volim maminu kuhinju, pa nemam potrebe, a ni mogućnosti, hraniti se u restoranima. Uslijedila je vožnja pa odmaranje nekoliko sati. Malo sam bio za računalom, pa opet na trening. Navečer je obvezno druženje na piću s prijateljima.
PETAK - Opet smo imali dva treninga. Nakon prvog sam bio na ručku pa vožnja i spavanje. Nakon večernjeg sam ostao malo dulje na piću. Obično smo u Tkalči ili na Cvjetnom trgu.
SUBOTA - Ujutro opet trening, a onda smo na Cvjetnom trgu predstavljali Final Four, malo se igrali s djecom. To je bilo super. Bilo bi dobro da to češće radimo, a ne jedanput u 16 godina. Zatim smo imali zajednički ručak pa krenuli u Trogir. Trajalo je pet sati, imao sam dojam da nikad nećemo stići. Smjestili su nas u Marinu, u kojoj je toliko smrdjelo da nisam mogao spavati.
NEDJELJA - Dan utakmice. Baš se vidjelo da je riječ o školskoj dvorani, prilično je stara, kao i svlačionice. Ali neka, najbitnije je da smo dobili. Prema Zagrebu smo krenuli odmah nakon utakmice i stigli oko 1.30. Nakon dolaska ostali smo na parkiralištu i zafrkavali se, bilo je super. Baš smo dobra ekipa, puno smo puta zajedno izašli, barem većina. Svi smo mladi i puni života. A stariji nikad ne dopuštaju da platiš piće, svaka im čast.
PONEDJELJAK - Nismo imali jutarnji trening, ali sam rano imao vožnju i bilo mi je jako teško ustati u 8 sati. Inače se budim oko 9.30, a Lukša Andrić me oko 10 pokupi ispred stana i odveze na trening. Ipak, čim sam dobio poruku, izmamila mi je osmijeh na licu. Stigla je plaća! Otišao sam u šoping, kupio majicu i hlače, drugo nisam našao. Uglavnom kupujem u trgovini u Ilici jer ima velikih brojeva, a nije ni skupo. Tenisice nisu problem, njih samo pokupim jer ih dobivam prema ugovoru, ali jako je teško naći cipele broj 49 ili nešto dizajnersko.
UTORAK - Promijenili smo dvoranu, prvi put trenirali u Areni. Sve je novo, parket, koševi... Još je sve bilo tvrdo, podloga nije bila dobra, parket je još “propadao”. Natukli“ smo koljena i leđa, imao sam užasno tešku večer i zaspao pod andolima. Prije toga sam gledao utakmicu, kako li je samo Barcelona izgubila od Intera. Ma nema veze, bit će 3-0 u uzvratu. A ako u finale prođe i Bayern, Barcelona će dobiti 5-0!
SRIJEDA - Opet smo imali dva treninga. Gledali smo snimke Olimpije iako je već jako dobro poznajemo. U međuvremenu opet ručak, vožnja, malo odmora, a navečer sam pogledao film koji sam skinuo s interneta.