Trebali smo mi biti u Baselu, a na kraju sam to morao gledati na televizoru, rekao je Ivica Olić.
Kulen je čuvao za polufinale, ali u kojem igra Hrvatska.
- Ma, morao sam ga nositi u Njemačku, sa svim tim torbama, kopačkama... 'Zarezao’ sam malo prije utakmice, drago mi je da su pobijedili Nijemci, jer smo ih mi pobijedili u skupini.
Prvo polufinale je gledao sa sinovima Antonijom (6) i Lukom (4).
- Oni su navijali za Njemačku, a ja iz šale za Tursku... Bili su ljuti zbog našeg poraza, navijaju u hrvatskim dresovima svaku utakmicu. No bilo im je drago što me vide nakon više od mjesec dana.
U krugu obitelji malo mu je lakše, ali ne može prežaliti priliku.
- Ostaje tuga, jer ovo je posebno velika prilika bila za nas starije igrače. Na prijašnjim prvenstvima prilike nismo ni imali, odmah bi nas 'ispeglali’. A mi smo sada nadjačali i finalista - kaže Olić.
Hrvatski napadač često je dosad bio osporavan, a na Euru je bio jedan od naših najboljih igrača.
- Bilo bi prepotentno kad bih rekao da sam to i očekivao. Ali iza mene je dobra sezona, nije bilo ozljeda, u klubu sam jako dobro igrao. Spreman sam i osjetio sam da mogu, a kod Bilića napokon igram bez upitnika iznad glave, odnosno hoću li igrati. To me napunilo samopouzdanjem. Dokazao sam navijačima i svima da mogu igrati za Hrvatsku na visokom nivou.
Priznaje da ga pomalo iznenađuju tako dobri mladi igrači.
- Pomislim kako nema nikog, a onda vidim strašan potencijal. Valjda smo takva nacija. Europa nam zavidi na našim mladim igračima - smatra Olić.