Neće vjerojatno nikoga utješiti, ali Hrvatska je pobjednik u organizaciji Svjetskog prvenstva. Neće se IHF ni ostali nikad i nigdje provesti kao u Hrvatskoj i to dobro znaju, ali opet su izgurali Skandinavce u prvi plan. Ma gle ti čuda. Što reći uopće kada se finale igra pred montažnim tribinama? Unity Arena u Oslu izgrađena je kao nogometni stadion, no to više nije i za ostale sportske događaje izgleda kao mini arena u velikom stadionu. U zagrebačkoj Areni ni u jednom trenutku nije nedostajalo sjedećih mjesta za medije, u ponosu Osla ispao je pravi debakl.
Novinari iz Hrvatske, a i ostali, nisu imali radni stol, nisu imali gdje raditi svoj posao jer se gospoda iz Norveške i IHF-a nije udostojila osigurati dovoljan broj. Kao da ne znaju da se igra finale. Ali zato su na nama pokazivali zube i uvjetovali da sve bude tip top, inače... Da su barem preporučili na vrijeme da se toplo obučemo za propuh i hladnoću u miks-zoni, pa ne bi čovjek rekao ništa.
Ovdje u Norveškoj štedi se na svemu pa morate biti kulturni i zamoliti da izvdoje papir da isprintaju službeni zapisnik utakmice, koji bi vas navodno trebao čekati za radnim mjestom. Do kojih se usput provlačite kroz redove s navijačima i kad se navijači dignu na noge, a na nogama su i bili stalno, ne vidite ni teren. Show.
U Varaždinu, Poreču i Zagrebu nikome ništa nije nedostajalo.
Ugostili smo novinare i službene osobe kao da su u hotelu s pet zvjezdica. Ovo što je bilo ovdje, bolje je ne komentirati, čips i kikiriki u plastičnim čašama za kavu, maslac i džem u rinfuzi pa si ga mažite na tost usred gužve. Živjeli!
To je ta velikodušna Skandinavija, koja je uvijek primjer drugima.
Europsko prvenstvo 2026. godine opet će se igrati u Skandinaviji, u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj. Kad su EHF-u i IHF-u tako dobri, najbolje da potpišu doživotni ugovor da se drugi uzalud ne muče. Bit će nam lakše svima.