Nikad u povijesti Bayernove omladinske škole niti jedan igrač nije imao maksimalan broj ocjena na testiranju. Do dolaska Ante Ćorića. I danas se Nijemci čude kako je to moguće...

- Imao sam 14 godina i došao sam u Bayernov kamp na nekoliko dana - počinje priču o čudesnom uspjehu Ćorić.

- Bilo mi je jako teško jer nisam znao njemački jezik. Znate, nije lagano, svi govore nešto, komentiraju, zahtijevaju, a vi ništa ne razumijete.

Najbolji od 300 klinaca

Došaptavali su se Bayernovi treneri, pokazujući kažiprstom na Ćorića “tko je ovaj mali”. Ante je već tada s loptom izvodio čuda. U četiri tjedna morao je proći tisuće vježbi, ispita, testova... I onda dolazi ono najvažnije. Ocjenjivanje. Pravi, pravcati ispit. Praktični, naravno. Ocjenjuju se tehnički, motorički, brzinski i taktički elementi. Ocjene za svaki element od 1 do 50.

- Maksimalno možete imati 200 bodova - objašnjavali su Bayernovi treneri.

Više reda radi, jer, pogađate, nitko nikad nije imao toliko.

- Posljednji dan svi smo sjeli u dvoranu, a oni su počeli čitati ocjene. Krenuli su od najslabijih. Pročitao ih je 298, ostala su još dvojica, a mojeg imena nije bilo. Mislio sam da su me preskočili. Onda su pročitali da je drugo mjesto osvojio dječak sa 120 bodova. Ostalo je još jedno ime, moje. Zamolili su me da ustanem i potom pred svima rekli da je ovo prvi put u povijesti da jedno dijete ima 200 bodova - kaže Ante.

Radi sklekove i žonglira

Priča o čudu od djeteta toliko se brzo proširila klubom da je na podjelu diploma došao i trener prve momčadi Jupp Heynckes. Morao je vidjeti dječaka o kojem svi govore.

- Čim sam primio diplomu, zamolili su me da pred svih 300 djece, trenerima i Heynckesom pokažem neke finte, fore koje sam naučio. Uzeo sam loptu i tehnicirao koljenom, glavom, stopalom, pa potom zaustavljao loptu vratom, radio sklekove s loptom na leđima... I danas čuvam tu diplomu.

Danas, četiri godine poslije, Ćorić će se opet susresti s Bayernom.

- Jedva čekam. Tražit ću dres od Arjena Robbena - kaže Ante, koji sad ima razlog više za gledanje Bundeslige vikendom.

- Gledao sam ih protiv Leverkusena. Slabe točke? Ma ne znam odakle početi koliko ih ima - nasmijao se Ante. Veseli se i susretu s Arsenalom, drugim megaprotivnikom u skupini Lige prvaka.

- Kad dođe u Maksimir, Özila ću zamoliti dres, njega obožavam. Zna s loptom apsolutno sve. Sjajan je i onaj Alejandro Domínguez iz Olympiakosa, njihova desetka, stvarno čudo od igrača - impresioniran je Ćorić, koji žali što je baš sad došlo vrijeme za stanku.

Ne idem nikamo iz Dinama

- Ide mi toliko dobro u zadnje vrijeme da mi stanka sad baš i ne odgovara, ali dobro... Idem u mladu reprezentaciju koja ima strašnu momčad. Halilović, Rog, Pašalić, tu su i Balić, Vlašić... Kad ih sve nabrajam, sve se bojim da neće biti mjesta za mene - skromno, ali sa smiješkom kaže plavi broj 24, koji, kako kažu braća Mamić, vrijedi 20 milijuna eura.

- Lijepo je to čuti, ali ja ne idem nikamo iz Dinama. Ovo je moj klub, moj grad. Igranjem za prvu momčad Dinama ostvario sam san i želio bih ga što dulje živjeti - jasan je Ante.

Tko zna, možda tih 20 milijuna jednom ponudi i Bayern...

• WUNDERKIND Ćorić je već s devet godina žongliranjem zabavljao publiku na Kutiji šibica, talent je odmah bio vidljiv
• DIPLOMIRAO U domu Ante Ćorića i danas se čuva diploma koju je dobio u Bayernovu kampu, ipak je to rekord...
• SLIJEDI U-21 Ćorić će se sad priključiti mladoj reprezentaciji, koja igra protiv Gruzije u četvrtak i protiv Estonije u ponedjeljak