Islanđani nas obožavaju, mi smo im uzori. U rukometu znaju sve naše postave od 1995., a Dražen Petrović im je bio više od idola. Kad je letio iz SAD-a prema Hrvatskoj, molili su ga da sleti na Island. Da vidite koje je ludilo nastalo, priča bivši rukometaš, reprezentativac i trener prof. dr. Slavko Bambir (78).

Dvorana u Münchenu već je rasprodana, a veći dio navijača bit će u kockicama. Uostalom, uvijek je tako kad Hrvatska igra u Njemačkoj. S druge strane stajat će Island, momčad koja je od nas učila igrati rukomet, dečki koji se potajno nadaju da bi mogli upoznati Ivana Balića.

Foto: nph/NordPhoto/PIXSELLNordPhoto/PIXSELL

- Često su mi govorili: ‘E, da je nama bio Ivano Balić, naosvajali bismo se zlatnih medalja’. U islandskim klubovima sam trenirao sve bivše reprezentativce, koji su danas istaknuti treneri, kao i neke današnje starije reprezentativce - kaže Bambir, koji je na Islandu bio 20 godina.

Rukometaši na Islandu ne igraju za novac.

- Ma kakvi. Oni uz igranje moraju raditi pravi posao. Ili su u ribarskoj industriji ili rade u robnim kućama. Stranci dobiju oko 2000 eura te stan i auto na korištenje. Pošten su narod, nema kod njih muljanja. Dok sam živio u Reykjaviku, družio sam se s predsjednikom, premijerom, ministrima. Kod njih ministri nemaju ni službeni auto. S tim ministrima često sam išao zajedno na plac, pio kave, razgovarao... Samo predsjednik države ima vozača, nitko drugi. Ali i on često ide pješice. Sretnem predsjednika, kaže mi ‘Bok, Slavko’. To je potpuno drugačiji mentalitet od našeg. Oni svaki trening idu sto posto, nema kalkuliranja, našima uvijek morate dodatno reći ‘Daj malo pojačaj’ - kaže Slavko, koji je na Islandu radio na medicinskom fakultetu, bio je stručnjak za bolesti riba i školjki, čija proizvodnja čini 60 posto BDP-a. I dodaje:

- Islanđani će nam zauvijek biti zahvalni za sve što smo napravili.

A napravili smo puno. Naučili ih kako se igra rukomet. Danas će to biti jedan od onih filmskih scenarija u kojima će učenik pokušati nadmašiti profesora. Recimo, neki vestern. U takvima se najbolje snalazimo, u takvima Duvnjak i “kauboji” ne gube...